Migranti vole Caritas jer su upoznati s našim djelovanjem


Povodom Svjetskog dana migranata, koji se obilježava 18. prosinca, sugovornika smo našli u dugogodišnjoj djelatnici Caritasa BiH - Dijani Muzičkoj čiji se angažman u ovoj crkvenoj instituciji već godinama odnosi na humanitarni aspekt ovog gorućeg problema...

Dijana Muzička, Caritas BiH

Dijana Muzička, Caritas BiH

Razgovarao: Željko Ivković

Dijana radi u Caritasu BiH već 14 godina i svi projekti koje je vodila uglavnom su bili vezani za izvanredne situacije, koordinaciju pomoći prema osobama koje su najviše pogođene. Do kraja 2017. bila je zadužena pratiti migrantsku krizu u Europi, a od početka 2018., nakon što je u Bosnu i Hercegovinu počeo pristizati veći broj migranata, radi na koordinaciji pomoći za sve one koji BiH koriste kao tranzitnu zemlju. Za svoj posao kaže da je dinamičan i fleksibilan, a ovisi o trenutnoj situaciji s migrantima u kampovima i izvan njih, jer se sama situacija mijenja iz sata u sat.

Upravo je ona stoga bila izvrsnom sugovornicom glede pitanja koja se tiču teme migracija...

Poštovana, sve više migranata ide prema Zapadu koristeći teritorij BiH kao tranzitnu zonu. Jesu li država i njezine institucije te različite organizacije, među kojima je Caritas BiH, adekvatno odgovorile na ovu krizu?

Od 2012. do sredine 2017. put migranata se mijenjao s jedne rute na drugu. Njihov glavni cilj bio je stići na siguran teritorij u bogatije zemlje Europske unije. Godine 2015. Caritas BiH bio je sudionikom izrade dokumenta pri Ministarstvu sigurnosti BiH zajedno s drugim institucijama, a koji je imao za cilj napraviti operativni plan djelovanja i utjecaja na migrantsku krizu. Ovaj je dokument definirao vrlo jasno uloge svakog aktera ukoliko se pojavi veći priljev migranata. Tijekom vremena manje skupine su počele pristizati u našu zemlju. Svi su upućivani na Ured za strance, Ministarstvo sigurnosti BiH i azilantski centar.

U jednom trenutku broj ljudi koji je tražio azil prešao je mogućnosti azilantskog centra. U tom trenutku plan koji je predviđao 1 000 osoba dnevno nije bilo moguće staviti u uporabu, a u isto vrijeme nije bilo dovoljnih kapaciteta za broj ljudi koji se već nalazio u BiH. UN-ove agencije koje se bave ljudskim pravima kao i lokalne nevladine udruge počele su smještati ljude po motelima i hostelima kako bi izbjegli spavanje migranata na ulicama.

Migrantska kriza u ovom obliku je novina za sve, poglavito za državu BiH koja je do sada bila država iz koje izbjeglice i migranti idu, a našla se u situaciji u kojoj treba primiti migrante, izbjeglice i azilante. Svaka institucija i svaka nevladina organizacija i udruga od samog početka se držala svojih ovlasti i zakona. Za BiH zakoni koji su na snazi vrlo su jasni, ali nisu bili prilagođeni ovoj situaciji. To se vremenom promijenilo naporima državnih institucija. U isto vrijeme vrlo je teško odgovoriti na pitanje je li netko adekvatno odgovorio na migrantsku situaciju jer svatko može govoriti za sebe.

Caritas u BiH je, u skladu s mogućnostima, odgovorio na svoj način. Naši nad/biskupijski Caritasi su dali sve od sebe kako bi zajedno s nama, s vrlo ograničenim resursima, uradili što više. Mi smo ponosni na postignuto u migrantskoj situaciji jer se naši rezultati zrcale u činjenici da je Caritas prepoznata institucija koja radi na umanjenju patnje ljudi koji putuju već godinama kako bi mir i bolji život našli negdje, bilo to u BiH, bilo u bogatijim zemljama Europske unije.

Čini se kako nitko nije očekivao ovoliki val migranata nakon što je ruta preko Srbije prema Mađarskoj i Hrvatskoj zatvorena?

Caritas u BiH je svoje djelovanje pokrenuo prvo malim koracima koristeći se lekcijama naših kolega iz Srbije. Male korake smo pretvorili u veće, da bismo sada imali jednu vrlo snažnu ekipu koja radi s tim ljudima. Nitko nije očekivao ovako velik broj ljudi ovdje, od 2017. više od 66 000 osoba je registrirano i prošlo ili je još uvijek u Bosni i Hercegovini. Realno govoreći, to je broj stanovnika jednog grada. Na pitanje jesmo li bili spremni, sa sigurnošću mogu reći da smo uvijek spremni na svaki izazov. Djelovanje u migrantskoj situaciji je nešto što do sada nikada nismo radili, i mislim da smo se jako dobro snašli u svemu ovome. Naš rad je prepoznat, migranti vole Caritas jer su se susreli s Caritasovim osobljem u svakoj državi u kojoj su do sada bili na putu do Bosne i Hercegovine.

 

Koji su aktualni projekti Caritasa BiH i nad/biskupijskih Caritasa u ovoj izvanrednoj situaciji u kojoj se našla čitava zemlja?

Program pomoći migrantima, izbjeglicama i azilantima ima nekoliko segmenata.

Prvi segment je osiguranje boljih uvjeta života kroz osiguranje bolje higijene za osobe koje su u kampovima i izvan njih. Osiguranje bolje higijene radimo kroz praonice rublja u Bihaću, Tuzli i Hadžićima.

Osiguranje bolje higijene radimo kroz praonice rublja u Bihaću, Tuzli i Hadžićima. Praonica rublja u Bihaću otvorena je 2018. u kampu Bira. Praonicu rublja u Bihaću je otvorio i vodi Caritas biskupije Banja Luka. Ona trenutačno, nakon zatvaranja kampa Bira, opslužuje kamp Lipa kod Bihaća, iako je sjedište i dalje u Biri. Samo dva tjedna nakon zatvaranja uspostavljena je mobilna praonica rublja. Druga praonica rublja nalazi se u Tuzli, kojeg je uspostavio i vodi Caritas Vrhbosanske nadbiskupije. Uspostavljena je početkom 2020. kada je još uvijek veliki broj migranata, više od 400, boravilo na autobusnom kolodvoru u Tuzli. Smještena je u prostoru Merhametovog Imareta. Praonice u Bihaću i Tuzli usluge su pružile za 26 481 migranta do svibnja 2020. Nakon što su migranti u ožujku 2020. prebačeni u kampove ona je ostala aktivna za dva manja smještajna kapaciteta koje zovemo sigurne kuće i dnevni centar. Naš glavni partner u implementaciji je lokalna udruga Puž, Merhamet i Emmaus iz Doboja. Treća praonica se otvara dok radimo ovaj intervju, je u kampu Ušivak u Hadžićima nadomak Sarajeva. Nju će voditi Caritas VN-a. U Tuzli smo do nedavno imali dnevni centar u kojem smo nudili migrantima mogućnost korištenja interneta, tuširanje toplom vodom konzumacije toplog napitka, hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine i osiguravali usluge praonice rublja. Trenutačno smo u potrazi za prostorom koji će biti adekvatniji i manje izložen lokalnoj zajednici u Tuzli. Za vrijeme rada dnevnog centra više od 2 500 ljudi je prošlo kroz sami centar za samo nekoliko mjeseci.

Drugi segment u osiguranju boljih uvjeta za život jest osiguranje hrane za migrante, izbjeglice i azilante. Hranu distribuiramo u azilantski centar Delijaš kod Trnova, prihvatni centar Salakovac kod Mostara preko Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan, ali i migrantima koji su na ulicama Sarajeva, Bihaća, Tuzle, Ključa itd.

Treći segment djelovanja Caritasa fokusiran je na podjelu odjeće, obuće, vreća za spavanje, ruksaka, donjeg rublja, čarapa i drugih nužnih artikala. Sve artikle uglavnom dijelimo zajedničkim snagama ljudima izvan kampova, posebno u vrijeme zime, ali i za one koji dođu u kampove kada je potreba takva da se trebamo uključiti. Samo u posljednja dva mjeseca pomogli smo oko 10 000 migranata raznim artiklima.

Zadnji segment djelovanja jesu naši društveni kutci i kafić. Uz talijansku organizaciju IPSIA i Centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. radimo na distribuciji toplog napitka i aktivnostima koje imaju za cilj slobodno vrijeme migranata pretvoriti u igru, rad i druženje.

Do svibnja 2020. godine 28 795 osoba je prošlo kroz naše kutke.

Postoji li barem približan podatak koliko migranata izbjeglica u jednom danu boravi na teritoriju BiH i Kantona Sarajevo? Za koliko se njih brine Caritas BiH?

Podatci koji su dostupni govore da je u cijeloj BiH od početka krize pristiglo 66 000 migranata koji su službeno registrirani pri Uredu za strance. Od početka ove godine taj broj je 15 000. Od ovog broja pretpostavlja se da trenutno u BiH boravi oko 13 000 migranata koji su dijelom smješteni u kampove, ali zbog manjka smještajnih kapaciteta barem 50% je osuđeno na spavanje u napuštenim objektima, privatnim smještajima i na ulici.

U Kantonu Sarajevo u kampovima i azilantskom centru te na ulicama nalazi se približno 4 000 migranata. Caritas se za razdoblje od svibnja 2018. do svibnja 2020. brinuo za 41 525 migranata kroz razne vrste pomoći i usluge. Naravno ovaj broj se svakodnevno povećava.

Imate li podatak koliko je kršćana među migrantima koji kroz BiH idu na Zapad?

Točan podatak o broju kršćana ne znamo, ali smo u radu s migrantima imali priliku upoznati neke od njih. Jedan dio kršćana je krio da su kršćani jer su progonjeni upravo zbog svoje vjere. Tijekom rada stvorili smo prijateljstva s njima i često dobijemo od njih fotografiju ili poruku da su stigli na odredište. Neki od njih su išli na sv. mise u mjesnim crkvama u Bihaću i Sarajevu.

Prije nekoliko godina sentiment lokalnog pučanstva je bio naklonjen prema migrantima, ali danas, nakon brojnih pljački i ubojstava, obični čovjek više nije za migrante i izbjeglice, to jest ne želi ih u svome susjedstvu... Kako to komentirate?

Na početku migrantske krize lokalno pučanstvo je zaista odigralo vrlo važnu ulogu u pomaganju migrantima na ulicama cijele BiH. Međutim, događaji koji su zabilježeni u kojima migranti naprave kazneno djelo učinili su da građani u BiH sve više negoduju zbog njihova prisustva. Među migrantima isto kao i među građanima BiH postoje oni koji su dobri i oni koji su loši. Loših je manje, ali su njihova djela glasnija od svakog dobrog glasa. Tako je i s migrantima – djela loših su jednostavno zasjenila dobra djela drugog, možda i većinskog, dijela migranata.

Caritas u BiH radi s migrantima već dvije godine i za ovo vrijeme nikada nismo imali loše iskustvo. Mogu oni biti naporni i zahtjevni, ali to nije kazneno djelo. Migranti s kojima mi radimo i većina naših kolega iz drugih organizacija, uglavnom su bijesni na one koji čine loša djela i tako ih dovedu u situaciju da oni koji nisu imali ništa s tim budu osuđeni i uskraćeni za pomoć. Ponekad ih situacija, neimaština i potreba za opskrbom tjera na krađu i sitno razbojništvo. Nije opravdanje nikakvo, samo je zapažanje da oni koji su u kampu imaju svoj telefon, pristup internetu, hranu na stolu, imaju za obući se i krevet za prespavati te su manje skloni kaznenim djelima od onih koji hodaju po ulicama bez ičega ili su izgubili sve tijekom pokušaja odlaska u zemlje Europske unije.

 

Stanovnici krajeva gdje su migrantski kampovi smješteni smatraju da se više pozornosti daje migrantima, nego lokalnom pučanstvu koje živi u strahu. Jeste li se susretali s otporom domicilnog pučanstva za vrijeme rada na svojim projektima?

Tijekom dvogodišnjeg iskustva u radu s migrantima oni koji su u kampovima rijetko prave probleme, ne samo domicilnom pučanstvu, već i ljudima koji se brinu o njima. Nije jednostavno živjeti pored kampa s 800 ljudi koji dolaze iz nekog drugog svijeta, nama nepoznata. Ljudi žive u strahu jer mediji rade na tome da se građani trebaju bojati migranata. Ukupan broj kaznenih djela u BiH u ovoj godini bio je 17 272. Broj kaznenih djela koja su počinili migranti je 222. Po kantonima broj kaznenih djela građana BiH u Unsko-sanskom kantonu je 1 066, dok na migrante spada 57; broj kaznenih djela građana u Sarajevskom kantonu je 3 433, na migrante spada 88.

Kada pogledamo ove brojke, jasno je da sva kaznena djela nisu počinili migranti i da je prisutna jedna veća stopa kriminalnih radnji kod građana BiH. Tko je počinio kriminalno djelo, nevažno je, ali sami čin je osuđujući i svakako ljudi koji pomažu migrante, bilo u kampu, bilo na ulici ne zastupaju interese takvih koji ruše ugled svih onih koji su zahvalni na svakom osmijehu i pomoći. Počinitelji stoga trebaju biti nađeni i procesuirani. Takva osoba koja čini loša djela ne traži pomoć ni Caritasa ni drugih aktera, već tumara po BiH i šire.

Caritas poštuje odluke nadležnih crkvenih i civilnih tijela u svom djelovanju na migrantsku situaciju. Otpor domicilnog pučanstva do sada nismo imali u nekom velikom obliku. Dobili smo uvrjede od pojedinca koji je na našoj Facebook stranici napisao vrlo ružne optužbe koje smo prijavili nadležnim policijskim strukturama. Caritas u BiH ne pomaže samo migrante, već i domicilno pučanstvo. U našem radu nama su prioritet najugroženiji žitelji BiH. Svakome pomognemo u skladu s mogućnostima u danom trenutku.

Kako komentirate činjenicu kako su među migrantima često muškarci u naponu snage s novim mobitelima i kvalitetnom odjećom koji liče na manekene, a ne izbjeglice? S druge strane žene i djeca su u manjini, često ih se zbog sigurnosti skriva po kampovima...

Tijekom rada s migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila nisam stekla dojam da oni koji traže pomoć imaju nove mobitele. Doduše oni posjeduju mobitele koje su imali prilikom odlaska iz svoje države ili su im volonteri i druge organizacije nabavili iste. Njima mobitel predstavlja najveću vrijednost jer preko tog mobitela oni imaju kontakt sa svojim najdražima, bilo da su u zemljama podrijetla, bilo negdje u državama Europske unije.

Kroz rad znam da izgled uvijek može zavarati. Činjenica je da prosjak na ulici može izgledati tako jadno da mu svi daju neki prilog, a da u isto vrijeme osoba može biti pristojno odjevena i da je primorana kopati po kontejnerima za komad kruha.

U ljudskoj prirodi je vrjednovati ljude prema izgledu. Većinu te, kako ih ljudi nazivaju, brendirane robe donirali su ljudi iz BiH ili drugih zemalja kao donaciju za pomoć migrantima.

Svaki humanitarni djelatnik koji je radio na izvanrednim situacijama zna da je nužno napraviti prioritete u radu. Jedna organizacija ne može svima pomoći, stoga se radi takvo prioretiziranje. U ovom slučaju prioritet smještanja imaju žene, djeca, odnosno ranjive kategorije. Svaka osoba u potrebi ima pravo na sigurnost, humanitarnu pomoć i život dostojan čovjeka. Sigurnost ljudi koji spavaju izvan kampova je upitna i svakodnevno se radi na tome da se kapaciteti za smještaj ovih ljudi uveća kako bi svi imali iste mogućnosti.

U ovom trenutku od nekih 13 000 migranata, 7% čine maloljetnici bez pratnje, a 16% čine obitelji s djecom. Svi raspoloživi kapaciteti su uvijek prvenstveno dostupni njima pa tek onda drugima.

U ovom trenutku imamo jedan broj obitelji s djecom koji spavaju u Unsko-sanskom kantonu po šumama i napuštenim objektima za čiju sigurnost se brinu agencije i relevantne institucije kako bi ih u što kraćem roku smjestili u prvi raspoloživi kamp. Zašto govorim o smještajnim kapacitetima, pa jednostavno je, ako mi imamo 13 000 migranta, a samo 5 000 smještajnih mjesta, i ako se radi po prioritetima, onda je jasno zašto mi na ulicama vidimo samo muškarce. Ti pojedini u snazi, kako ih nazivaju, su osuđeni spavati izvan kampa, što zbog nedostatka prostora u kampovima, što zbog činjenice da pojedine skupine ne mogu biti na istom prostoru, a da se ne pojavi konflikt.

Kakvi dani čekaju BiH i općenito Europu glede novih valova migranata?

Migracija je bilo otkako je svijeta i one su normalna pojava. Ljudi su se prije mnogo godina naselili u Ameriku kao obećanu zemlju koja je sada jedna od triju najvećih svjetskih sila. Građani BiH migriraju u države Europske unije i svijeta. Zabrinjavajuća je činjenica da godišnje iz BiH ode jedan manji grad ljudi. Trenutno u svijetu imamo nekoliko kriza koje su ozbiljne i pogađaju ljude koji tamo žive, deset najvećih događaju se u: Demokratskoj Republici Kongo, Afganistanu, Siriji, Jemenu, Burkini Faso, Nigeriji, Venezueli, Sjevernom Sudanu, Somaliji i Srednjoafričkoj Republici. Trenutačno su aktualna 24 apela preko Caritasa Internacionalis u kojima sudjeluju Caritasi cijelog svijeta, bilo kao pružatelji usluga ili primatelji u: Zambiji, Zimbabveu, Bangladešu, Indoneziji, Libanonu, Ekvadoru, Ukrajini, Grčkoj, Senegalu, Nigeriji, Mauritaniji, Indiji, Burkini Faso, Ruandi, Venezueli, Keniji, Brazilu, Pakistanu, Eritreji i Armeniji. Dok se u Europi, preko Caritasa Europa, apeli vode u Albaniji, Bosni i Hercegovini i Turskoj. U svakom od ovih apela nalazi se na tisuće ljudi koji bježe na sigurno s mjesta koje je rizično.

Ljudi migriraju i traže mjesto gdje će imati normalan život, neće strahovati za svoje dijete, posao za sebe, za živote svojih najmilijih. Uvijek postoji mogućnost novih ratova, novih kriza, novih migracija, novih katastrofa prouzročenih potresima, poplavama, bujicama, požarima itd., ali to nije znak da se trebamo toga bojati ili osuđivati nekoga što je krenuo u potragu za boljim životom. Ovoj godini treba dodati globalnu pandemiju COVID-a-19 koja je još više ugrozila gospodarstvo u Bosni i Hercegovini i svijetu i time otvorila još jednu ladicu Pandorine kutije siromaštva, neimaštine, gubljenja radnih mjesta i milione ljudi koji će zasigurno potražiti bolji život tamo gdje je to moguće.

Što nas čeka u budućnosti, to ne može nitko predvidjeti, ali ako pogledamo, u Turskoj je trenutno više od 3,5 milijuna izbjeglica samo iz Sirije, u Grčkoj se nalazi 70 000 izbjeglica. Može li se očekivati da se broj migranata poveća – svakako da postoje opravdani razlozi misliti da je moguće. (nedjelja.ba/caritas.ba)


long