Bosanskohercegovački nad/biskupi bili su svjesni svoje odgovornosti za što bolje djelovanje Caritasa, ne samo na nad/biskupijskim razinama, nego isto tako na razni Bosne i Hercegovine. I zato su trojica nad/biskupa Vrhbosanske metropolije na svome saboru održanom u Sarajevu od 5. do 7. siječnja 1994. god., odlučili osnovati Caritas Vrhbosanske metropolije. On je trebao objediniti zajedničke aktivnosti Caritasa četiriju bosanskohercegovačkih nad/biskupija: Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, hercegovačkih biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske sa sjedištem u Mostaru, te Banjolučke biskupije sa sjedištem u Banja Luci. Za prvog zastupnika nad/biskupijskih Caritasa Vrhbosanske metropolije imenovan je svećenik banjolučke biskupije mons. dr. sc. Miljenko Aničić. Nakon ovog čina slijedila su i druga događanja s obzirom na daljnji život i rast Caritasa na bosanskohercegovačkim prostorima.

Početkom devedesetih godina Bosna i Hercegovina bila je u nadleštvu vatikanskog Zbora za evangelizaciju naroda. Svojim dekretom od 8. prosinca 1994. god. isti Zbor, ovlašten od Svetog Oca Ivana Pavla II., odobrio je uspostavu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. U dekretu uspostave Biskupske konferencije BiH, između ostalog, kaže se: „… Preuzvišeni Predstojnici Vrhbosanski-sarajevski, Mostarsko-duvanjski i Banjolučki jednodušni u mišljenju zatražili su da se za područja podložna njihovoj jurisdikciji uspostavi nova Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Stoga ova Kongregacija za evangelizaciju naroda, čuvši Odsjek Državnog tajništva za odnose sa državama, snagom ovlaštenja povjerenih joj od našeg Svetog Oca Ivana Pavla po božanskoj providnosti pape II., dana 8. prosinca tekuće godine odobrila je prema pravnoj normi uspostavu Biskupske konferencije oblasti Bosne i Hercegovine…“

Na sam Božić 1994. god. isti Zbor je odobrio i Statut Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Bosanskohercegovački nad/biskupi bili su svjesni kako hrvatski narod živi na prostorima dviju međunarodno priznatih država, zatim da ima dvije biskupske konferencije, ali isto tako da će „… nastojati jednodušno djelovati za svako dobro Crkve u hrvatskom narodu kojemu pripadamo sviješću, poviješću, jezikom i duhom“. I zato je trebalo po uzoru na druge države urediti i Caritas na razini novoutemeljene Biskupske konferencije BiH.

Već na prvom zasjedanju novonastale Biskupske konferencije BiH, koje je održano u Mostaru od 27. do 29. siječnja 1995. god., bosanskohercegovački nad/biskupi, 28. siječnja 1995. god., osnovali su Caritas pod imenom Caritas Biskupske konferencije BiH. Tada je odobren i njegov prvi Statut. Biskupska konferencija BiH, na svom 65. redovitom zasjedanju održanom u Sarajevu 4. i 5. studenog 2015. god., odobrili su novi treći Statut i promijenili ime Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u Caritas Bosne i Hercegovine.

Dekretom Biskupske konferencije BiH, br. 234/95. od 30. prosinca 1995. god., za prvog ravnatelja Caritasa Biskupske konferencije BiH imenovan je banjolučki svećenik preč. dr. sc. Miljenko Aničić i to na tri godine. Nakon toga, također dekretom Biskupske konferencije BiH, br. 304/96. od 31. listopada 1996. god., zamjenikom ravnatelja imenovan je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. mr. sc. Ivo Balukčić, koji na toj dužnosti ostaje do 1. listopada 1997. god.

Već naredne 1996. god. počelo je i izlaženje glasila Caritasa Biskupske konferencije BiH pod nazivom „Caritas Bosne i Hercegovine“. Novo glasilo bilo je obogaćenje za cijelo bosanskohercegovačko podneblje, jer je donosilo vijesti i potrebne informacije, kako o karitativnom djelovanju Caritasa Biskupske konferencije BiH, tako i o nad/biskupijskim Caritasima u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci. U njemu su prikazivane i aktivnosti inozemnih nacionalnih Caritasa i donatora koji su u tim teškim ratnim i poratnim vremenima sve do današnjeg dana imali srca za sve žitelje Bosne i Hercegovine.

Novi korak u građenju karitativne svijesti i odgovornosti bosanskohercegovački nad/biskupi pokazali su svojim pastirskim pismom od 22. studenog 1996. god. kojim su odredili da se svake godine Treću nedjelju došašća obilježava kao Nedjelju Caritasa za cijelo područje Biskupske konferencije BiH, a koja se te godine slavila 15. prosinca. U svome pastirskom pismu, koje je željelo posvijestiti ulogu Caritasa u svakodnevnom življenju i djelovanju u svim župnim zajednicama, nad/biskupi, između ostalog, pišu: „… Zato vas danas, na 3. Nedjelju Došašća koju slavimo kao Nedjelju Caritasa Crkve u Bosni i Hercegovini, želimo pozvati da djelotvorno izrazite snagu svoje vjere i da, kao kroz cijelu povijest Crkve, i vi prema siromašnijima od vas pokažete veličinu Božje ljubavi koja djeluje u vama, vjernicima Kristovim. Gospodin kaže 'Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe' (Mt 5, 7) … Caritas je pomagao i pomaže. Pomozimo i mi svojim milodarima Caritasu da može i dalje vršiti svoju plemenitu i za Crkvu Kristovu tako važnu funkciju. Ovdje mislimo u prvom redu na naše sestrinske Crkve u Ruandi i Zairu u Africi, gdje su djelovali i još uvijek ima misionara i misionarki iz naših bosanskohercegovačkih biskupija i provincija. Izražavamo duboku kršćansku solidarnost s braćom biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, i vjernicima, poginulim mučenicima …“

Suradnja bosanskohercegovačkih nad/biskupijskih Caritasa postojala je i živjela prema konkretnim okolnostima u predratnom, ratnom i poratnom vremenu sve do današnjeg dana. Ona je bila prisutna i prije utemeljenja raznih oblika koordinacijske ustanove nazvane Caritas Biskupske konferencije BiH. Svaka od nad/biskupija obnovila je rad svoga Caritasa prije Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.): Caritas Vrhbosanske nadbiskupije: 13. kolovoza 1990. god., Caritas biskupija Mostaro-Duvno i Trebinje-Mrkan: 17. kolovoza 1982. god., a Caritas Banjolučke biskupije bez dekreta utemeljenja svoje djelovanje započeo je i prije minuloga Domovinskog rata. I zato je u novonastalim postkomunističkim, socijalno teškim predratnim, ratnim i poratnim okolnostima itekako bila potrebna kvalitetna koordinacija crkvenih karitativnih ustanova na bosanskohercegovačkom prostoru. Kroz cijelo vrijeme organizirani su razni sastanci. Prvi takav sastanak ravnatelja nad/biskupijskih Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, koji se naziva i povijesnim, održan je u Splitu 3. veljače 1994. god., čiji je domaćin bio Caritas Vrhbosanske nadbiskupije koji je u to ratno vrijeme imao urede i u Splitu. Jedan od najvažnijih zaključaka bila je odluka o unaprjeđenju suradnje s Caritasom Internationalis i s drugim europskim nacionalnim Caritasima kako bi u tim teškim vremenima, uz njihovu međunarodnu potporu, na što lakši način bili zbrinuti svi kojima je bila potrebna pomoć, a poglavito brojne izbjeglice i prognanici na bosanskohercegovačkim prostorima. Sastanci su i dalje održavani na različitim mjestima, a domaćin je uglavnom bio netko od nad/biskupijskih Caritasa, odnosno u inozemstvu, kad je u pitanju Caritas Internationalis.

Od svoga osnivanja, prvo kao Caritasa Vrhbosanske metropolije 5.-7. siječnja 1994. god., zatim kao Caritas Biskupske konferencije BiH 28. siječnja 1995. god. pa do početka lipnja 1998. god. djelovao je iz Zagreba. Kroz cijelo to vrijeme sjedište mu je u Zagrebu bilo na sljedećoj adresi: Kaptol 25; HR-10000 Zagreb. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. god., i završetka deblokade grada Sarajeva koja je trajala od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. god., život u Sarajevu krenuo je putem slobodnog izlaska i ulaska kao i obnovom svega što je porušeno i uništeno.

Caritas Biskupske konferencije BiH kupio je kuću u Sarajevu za svoju Središnjicu 26. siječnja 1998., a koja se nalazi na adresi: Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka br. 6. Dolaskom novog ravnatelja, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije mons. Bosiljka Rajića, 12. lipnja 1998. god., Caritas Biskupske konferencije BiH preselio je u Sarajevo, kratko u prostore Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u ulici Kaptol 7, a nakon toga u svoju kupljenu i obnovljenu zgradu u kojoj djeluje sve do današnjeg dana. Ista je nakon kupovine dograđena i preuređena za potrebe Caritasa Biskupske konferencije BiH. Međutim, nije riješeno pitanje smještaja ravnatelja Caritasa Biskupske konferencije BiH, kao što su to učinile neke od crkvenih ustanova na razini Biskupske konferencije BiH, bez obzira kojoj bosanskohercegovačkoj nad/biskupiji ili redovničkoj zajednici pripadao ravnatelj. Do sada je bila praksa da su ravnatelji stanovali bez nadoknade ili uz minimalnu financijsku nadoknadu u nekoj od ustanova Vrhbosanske nadbiskupije ili u nekoj od redovničkih zajednica smještenih u Sarajevu.

Danom 12. lipnja 1998. god. i preuzimanjem Caritasa ravnateljem postaje svećenik Vrhbosanske nadbiskupije mons. Bosiljko Rajić. Na traženje Caritasa Biskupske konferencije BiH i uz odobrenje Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu u istoj kući otvorena je i blagoslovljena kapelica, 21. lipnja 1998. god., koja je bila posvećena sv. Alojziju Gonzagi. On ostaje ravnateljem do 30. kolovoza 2010. god. kada službu ravnatelja Caritasa Biskupske konferencije BiH preuzima svećenik Hercegovačke franjevačke provincije sa sjedištem u Mostaru fra Miljenko Mika Stojić koji ostaje ravnateljem do 3. rujna 2013. god.

Na 58. redovitom zasjedanju Biskupske konferencije BiH u Banjoj Luci, biskupi su zahvalili na trogodišnjem obnašanju službe dotadašnjem ravnatelju, te odlučili imenovati svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, bivšeg ravnatelja Caritasa Biskupske konferencije BiH mons. Bosiljka Rajića, koji je službu u novom mandatu ponovno preuzeo 3. rujna 2013. god.

Na prijedlog Upravnog vijeća Caritasa BiH i u skladu s odlukom biskupâ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, donesenom na 65. redovnom zasjedanju, održanom 4. i 5. studenog 2015. god. u Sarajevu, nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik Biskupske konferencije BiH kardinal Vinko Puljić imenovao je na službu ravnatelja Caritasa BiH na mandat od pet godina u skladu s novim Statutom i novim imenom Caritasa BiH svećenika Vrhbosanske nadbiskupije mons. mr. sc. Tomu Kneževića.

Caritas BiH član je Caritasa Internationalis od 30. lipnja 1999. god., a temeljem toga članstva postao je i član Caritasa Europa kao dio Regije Europa.

Nakon ovog kratkog predstavljanja Caritasa BiH u povijesnom dijelu doneseno je puno više informacija.

Ažurirano, 15.4.2020