Bosna, rat prije 30 godina: Od Sarajeva do Kijeva, povijest se ponavlja


U ožujku ove godine novinari informativne agencije „SIR Agenzia d`informazione“ boravili su BiH, kako bi napravili više priloga o BiH 30 godina nakon završetka rata.

photo SIR / Marco Calvarese

photo SIR / Marco Calvarese

U ožujku ove godine talijanski novinar gosp. Daniele Rocchi i snimatelj Marco  Calvareze iz informativne agencije „SIR Agenzia d`informazione“ boravili su u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu i Banja Luci,  kako bi napravili više priloga o Bosni i Hercegovine 30 godina nakon završetka rata. Donosimo cjeloviti objavljeni prilog na hrvatskom objavljen 4. travnja 2022. godine.

SVJEDOČANSTVA

Bosna, rat prije 30 godina: Od Sarajeva do Kijeva, povijest se ponavlja

Daniele Rocchi, novinar

Prije 30 godina, u ožujku, izbio je rat u Bosni, jedan od najkrvavijih jugoslavenskih ratova. Početak opsade Sarajeva datira od 5. aprila. Događaji koji danas nalaze evidentne analogije s ratom u Ukrajini i koji pothranjuju strah da bi Bosna, sa svim svojim napetostima i nestabilnošću, mogla postati nova Ukrajina. SIR je otišao u Sarajevo na susret s dvojicom svjedoka tih dana, kardinal Puljić i mons. Tomo Knežević, u to vrijeme na čelu Caritasa Sarajevo.

(Sarajevo) Osjećaj je kao déjà-vu, s rijekom Dnjeprom umjesto Drine, s Kijevom umjesto Sarajeva. Dvije rijeke koje označavaju prirodnu granicu između Bjelorusije i Ukrajine, prva i povijesna između Bosne i Hercegovine (BiH) i Srbije, druga, koja je također u dalekoj prošlosti bila crte razdjelnice između Istočnog i Zapadnog Rimskoga Carstva.

Podsjećajući na 30 godina nakon rata u Bosni, jednom od najkrvavijih poglavlja jugoslavenskog rata, koji je počeo u ožujku 1992. (do prosinca 1995.), kardinal Vinko Puljić, sada sarajevski nadbiskup emeritus, ne može, a da ne razmišlja o ruskoj agresiji na Ukrajinu i njezinim opkoljenim i bombardiranim gradovima. Rat u Kijevu, Lavovu, Karkivu, Odesi, Mariupolju stavljen je u dramatičnu analogiju s onim što se dogodilo prije trideset godina u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Srebrenici, Tuzli i drugim bosanskim gradovima. Kardinal je bio sarajevski nadbiskup od 19. studenog 1990. do 29. siječnja ove godine. Sjećanja na tu opsadu - doživljena iz prve ruke - još su živa, kao i njegovi iskreni apeli za mir i prekid neprijateljstava. Kaže da je 'tužan' onim što se događa u Ukrajini, koja je po njegovom mišljenju 'žrtva' 'velikih sila, SAD-a i Rusije'. Tako će ukrajinski narod, žrtva trenutka, platiti'. Povijest jučer i danas, poput vrpce koja se premotava kako bi još jednom ispričala masakre, zvjerstva, masovne grobnice, etnička čišćenja, silovanja, stotine tisuća prognanika i izbjeglica zbog etničkog čišćenja i tisuće smrti. U Bosni je bilo preko 100 tisuća, od toga 40 tisuća civila. Samo u opsadi Sarajeva, žrtava je bilo preko 11.500.

 

Izbor neovisnosti. Vrpca uspomena na čestitku. Puljić ponovno kreće od onog 1. ožujka 1992., dana referenduma o neovisnosti, protiveći se nacionalistima bosanskih Srba, protiv odvajanja od Beograda. 'Prije 30 godina Bosanci su izabrali nezavisnost – prisjeća se kardinal – sa preko 60 posto glasova. Nepoželjan ishod u Beogradu čije su ratne prijetnje postale stvarnost nakon priznanja neovisnosti Bosne od strane međunarodne zajednice na čelu sa SAD-om. Od tog trenutka to je bio niz užasa, Beograd je mislio na Blitzkrieg, ali nije išlo ovako. Za zaustavljanje rata bio je potreban Daytonski sporazum, potpisan u studenom 1995., kojim su nastala dva entiteta unutar Bosne i Hercegovine, Hrvatsko-muslimanska federacija (s 51% državnog teritorija, ur.) i Republika Srpska (srpska). , s 49% teritorija, ur.). Na taj je način - osudio je kardinal - 'legalizirano' etničko čišćenje u Republici Srpskoj (RS) nad Hrvatima i Bošnjacima, bosanskim Muslimanima. U Federaciji su potonji postali većina, dok su Hrvati katolici manjina. Ova situacija je i danas izvor napetosti i nestabilnosti'. Za kardinala, Daytonski sporazum nije stvorio stabilan i pravedan mir 'jer' nije omogućio ravnopravnost između pripadnika triju naroda i nacionalnih manjina u cijeloj zemlji', potaknuvši političko-institucionalni zastoj zbog unakrsnih veta. Gledanje unaprijed također ne nudi posebne elemente nade. Uz Republiku Srpsku, pod ruskim utjecajem, veliki problem je i ulazak BiH u EU i NATO, upozorava kardinal Puljić za kojeg je proširenje EU na Balkan 'prirodna stvar. Balkan kao i Bosna i Hercegovina pripada Europi. Ali Bruxelles - kaže kardinal – mora se više angažirati u Bosni'. Iskustvo opsade Sarajeva, najduže u modernoj povijesti, zaključuje kardinal, i naučilo me da jedini način da se pronađe rješenje za katastrofe uzrokovane oružjem bio je i ostaje dijalog u kombinaciji sa solidarnošću. 

Dugo sam tijekom opsade bio jedini prisutni vjerski vođa i trudio sam se pomoći svima bez razlike ulijevajući nadu, utjehu i hrabrost da idu naprijed. Ljudi su oduvijek bili vrlo bliski, ali mržnja i politička propaganda, koja se širi kroz medije, stvaraju podjele.

Spreman da obriše suze. Za uspomene na karticu. Puljića se pridružuje mons. Tomo Knežević, sada ravnatelj Caritasa Sarajevo, ali u vrijeme opsade Sarajeva, voditelj biskupijskog Caritasa. 'Tijekom 4 godine opsade mi smo jedini mogli ući i izaći iz grada i opskrbljivati ​​ga humanitarnom pomoći. Imali smo dozvolu od Srba koji su opsjedali Sarajevo. To je zato što smo – rekli su nam – svima pomagali. U mnogo godina komunističke diktature mi smo prakticirali dobročinstvo u tišini, a kad je izbio rat bili smo spremni pomoći. Također spreman obrisati suze onima koji su nas došli zamoliti za pomoć. ' pripovijeda mons. Knežević, koji je u ratu u Bosni izgubio 35 članova obitelji i bliske rodbine, vijuga sarajevskim ulicama gdje svaki kutak budi uspomene. 'Ovdje smo imali Caritasovo skladište hrane, na ovom dijelu ceste morali smo voziti čak i 130 km na sat da nas ne pogode snajperisti', a onda i spomenik poginuloj djeci, do tržnice Markale, 'gdje sam stigao sam tek nekoliko minuta nakon masakra i vidio sam raznesena tijela, izmučene ranjenike, svuda krv. Bilo je to sastajalište, gdje se tada ništa nije prodavalo, jer se nije imalo što prodati, ljudi su se sastajali da povrate malo ljudskosti i života u danima opsade. Čisti, ošišani i uređeni. Šetnja Sarajevom, 30 godina nakon opsade, hodočašće je među nadgrobnim spomenicima, drugim spomenicima i grobljima razasutim gotovo posvuda. 'Mrtve smo pokapali noću ili kad je bila magla – prisjeća se mons. Knežević - danju je bilo opasno zbog snajperista koji pucali. Ukopna mjesta bili su javni i privatni vrtovi i svaki koristan prostor'. A onda ona pomagala sjećanja koja su 'sarajevske ruže', odnosno rupe koje su ostavili minobacači srpskog topništva na asfaltu, obojeni crveno - kao latice ruže - da se kaže da je u tom trenutku netko umro. Tijekom 1.425 dana opsade (od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996.) Sarajevo je bilo najveći poligon u modernoj povijesti sa 11.541 žrtvom i oko 50.000 ranjenih.

Razmišljanja o Ukrajini. Uzimamo auto da vidimo gdje su srpski punktovi. Sjećanja se nižu jedna za drugom: 'Odavde su ulazile i izlazile duge kolone kamioneta i automobila. Nikada nisu pucali na nas. Sjećam se da sam osobno izlazio iz auta da pomaknem željezne zapreke, protutenkovske mine, bodljikavu žicu koji su nam sprečavali prolaz. Tek nakon obavljene sigurnosti otišli smo na područja pod kontrolom Hrvata, poput Kiseljaka. Često su našim konvojima putovali skriveni ljudi koji su pokušavali izaći iz Sarajeva, bilo je Srba, Hrvata, Bošnjaka i drugih koji su se nadali slobodi. Mnogi su uspjeli proći, ali strah da će biti otkriveni svaki put je bio ogroman. Tek kad smo se vratili s hranom i pomoću, osjećao sam se smireno. Dovezli smo i boce s kisikom u sarajevske bolnice i isporučili poštu'. Dugo putovanje izvan Sarajeva da biste vidjeli ulaz u tunel, 700 metara podzemne staze, koja je povezivala grad, okružen srpskim snagama, s aerodromom koji se nalazi u neutralnoj zoni pod kontrolom UN-a. Nazvali su ga 'tunelom spasa'. 'Rat je ukrao 30 godina života Bosni i njenom narodu', kaže ravnatelj Caritasa koji ne zaboravlja tko je doprinio 'da nam se tih godina pomogne, poput pacifista i talijanskih dobrovoljaca koji su zbog toga izgubili život'. Nakon 30 godina posljedice rata su i dalje žive: 'dovoljno je da netko baci petardu na zemlju da osjetimo kako se vraća strah, a s njim i sjećanja na strašne događaje. Zato kažem da smo danas mislima i srcem sa stanovnicima Ukrajine koji proživljavaju iste strahote kao i mi prije 30 godina. Znam dobro što znači nemati hranu, lijekove, vodu, odjeću, struju, isprobali smo to na svojoj koži. Papa Franjo to uvijek ponavlja u svojim apelima za Ukrajinu: 'rijeke krvi i suza teku'. Danas kao i jučer u Sarajevu, gdje ljudi strahuju da bi Bosna mogla postati nova Ukrajina. 'Svim građanima opkoljenih gradova Ukrajine, poput Kijeva, poručujem: dragi prijatelji, patimo zajedno s vama, umiremo zajedno, bit će uskrsnuće, oni koji vas tlače su jadni, imajte vjeru u Boga i u slobodu'“. (caritas.ba/SIRServizio Informazione ReligiosaAgenzia d'informazione)


long