Medijsko predstavljanje Nedjelje Caritasa u BiH


Uz Nedjelju Caritasa u Bosni i Hercegovini u petak, 9. prosinca 2022. god., Caritas Bosne i Hercegovine organizirao je tradicionalnu konferenciju za medije u Sarajevu u prostorijama Rezidencije vrhbosanskog nadbiskupa.

Nedjeljom Caritasa želi se pozvati čovjeka na rast u njegovom ljudskom dostojanstvu kroz ostvarenje ljubavi i uz prihvaćanje i poštivanje drugoga!

 

Obraćanje predsjednika Caritasa BiH: „Tko je moj bližnji?“

Medijima se najprije obratio predsjednik Caritasa BiH vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. dr. sc. Tomo Vukšić. U svome obraćanju, u središtu je bio ovogodišnji moto „Tko je moj bližnji? (usp. Lk 10,29-37)“, između ostalog je istaknuo: „… U skladu s već ustaljenim običajem da se svake godine izabere prigodno geslo koje nadahnjuje cijelo događanje, ove godine Nedjelja Caritasa odvijat će se pod motom: 'Tko je moj bližnji?' (Lk 10,29). To su riječi, kao što je opće poznato, koje su preuzete iz često spominjane Isusove prispodobe o milosrdnom Samarijancu. A budući da je Isus ovu poučnu priču izrekao tako da se nitko ne bi smio smatrati isključenim iz obveze da pomogne čovjeku koji je u potrebi, vrijedi je također u ovoj prigodi cijelu ponoviti.
'Neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita Isusa: 'Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?' A on mu reče: 'U Zakonu što piše? Kako čitaš?' Odgovori mu onaj: 'Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!' Reče mu na to Isus: 'Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.'
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: 'A tko je moj bližnji? ' Isus prihvati i reče: 'Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.' 'Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?' On odgovori: 'Onaj koji mu iskaza milosrđe.' Nato mu reče Isus: 'Idi pa i ti čini tako!' (Lk 10,25-37).
Tumačeći ovu prispodobu, papa Franjo u svom okružnom pismu o bratstvu među svim ljudima i o društvenom prijateljstvu (Fratelli tutti, 3. listopada 2020.) veli da je, pored ranjenog čovjeka koji je bio ostavljen pored puta, prošlo nekoliko različitih osoba i nisu se ni zaustavile, a bile su to osobe koje su obavljale važne službe u društvu. Ipak, nakon prolaska svih tih uglednika, jedan putnik, i to onaj koji zbog svoje samarijanske pripadnosti i nije bio na cijeni u tom društvu, zaustavio se i pomogao ranjenom čovjeku tako što mu je darovao svoju pažnju, vrijeme, imetak i brigu.
Potom nastavlja Papa: 'U kome se prepoznaješ? To je pitanje teško, izravno i odlučujuće. Kojemu od ovih sličiš? Moramo prepoznati napast, koja nas okružuje, da se ne zaimamo za druge, posebice za najslabije. Narasli smo u mnogim vidovima, ali smo nedovoljno poučeni u praćenju, brizi i podržavanju ugroženih i slabih u našim razvijenim društvima. Naviknuli smo se odvraćati pogled, prolaziti pored, ne zanimati se za situacije dok nas se one ne tiču izravno' (br. 64).
Nadahnjujući se na primjeru dobroga Samarijanca, svi su ljudi pozvani pomoći braći i sestrama koji su zapali u bilo koju vrstu bijede. Ujedno je to tekst kojim Isus poziva da se razvije široka odgovornost, u svakom društvu i u cijelom svijetu. On je i poziv da odgovornost za svakoga čovjeka postane osnovno pravilo ljudskoga postojanja i da se svaka ljudska zajednica usmjeri prema izgradnji općega dobra te da, vođena tom svrhom, izgrađuje svoje unutrašnje odnose (usp. br. 66).
Pouka o dobrom Samarijancu sadrži u sebi i poziv na ostvarenje općega bratstva među ljudima. Ta potreba nastaje iz činjenice da se na svom životnom putu susrećemo s ranjenim ljudima kojih je sve više. A prepoznavanje ljudi koji trpe, pružanje pomoći i traženje rješenja za njihove rane treba prožimati sve ekonomske, političke, društvene i religiozne projekte. Osim toga, potrebe ljudi čine da se svakodnevno nalazimo pred izborom da nekome budemo ili dobri 'samarijanci' ili putnici koji nezainteresirano prolaze pored, a ako malo proširimo vlastiti pogled na svoj ukupan život i na cijeli svijet, svi jesmo ili smo nekada bili kao osobe iz Isusove prispodobe, jer svi imamo nešto od ranjenoga čovjeka, nešto od razbojnika, nešto od onih koji prolaze pored, a nešto i od dobroga Samarijanca (usp. br. 69).
Isusov je nauk da treba biti blizu čovjeku u potrebi bez obzira na njegove ostale oznake. U slučaju iz prispodobe Samarijanac je svojim ponašanjem sebe učinio bližnjim ranjenom Židovu i tako nadišao sve povijesne i kulturološke zapreke. A Isusov je zaključak i poruka svakom čovjeku: 'Idi pa i ti čini tako! ' (Lk 10,37), što znači da se pred patnjom, kojoj je bilo tko izložen, po strani ostavljaju sve razlike i pomaže se čovjeku koji je ranjen tom patnjom (usp. br. 81).
Najdublja i konačna motivacija kršćana za bratsku ljubav jest Isus sam, koji se poistovjetio sa svakim čovjekom koji trpi. Naime, Isus je kazao: 'Ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni' (Mt 25,35-36). A kad se srcem zauzme takvo stanovište, ono je sposobno poistovjetiti sebe s drugim, bez obzira gdje je rođen ili odakle dolazi, jer prepoznaje Krista u svakom napuštenom ili ugroženom čovjeku (usp. br. 84-85).
Draga braćo i sestre! Karitativno djelovanje, kojemu je kriterij čovjek u potrebi, utjelovljenje je dobroga Samarijanca i duhovno bogoslužje na konkretan način. Pomaže čovjeku i slavi Boga! Stoga, kako kaže sveti Pavao: „Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem. Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! (Rim 12,10.15). I Bog će vas blagosloviti…“

Ravnatelj Caritasa BiH: Predstavljanje cjelokupnog djelovanja Caritasa

Zatim se obratio aktualni ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević, koji je svoje razmišljanje usmjerio na predstavljanje cjelokupnog djelovanja Caritasa u BiH, posebno Caritasa Bosne i Hercegovine, tijekom ove 2022. godine koje je bilo opterećeno prisutnom djelomično prisutnošću pandemije COVID-19. Istaknuo je najvažnije sadržaje: „… Ponovno smo zajedno gradeći i ove godine na razne načine kvalitetno i odgovorno karitativno zajedništvo na prostoru i okruženju osobnog i zajedničkog življenja. Činimo to u godini za koju smo mislili da će biti bolja i bez ovozemaljskih križeva, posebno nakon što nas nakon svih poteškoća napušta ili nas je potpuno napustila pandemija Covida 19. Postavlja se pitanje, a koja je sljedeća koja će pokucati na naša vrata. Pri tom olako zaboravljamo zahvalnost anđelima u bijelom i brojnim dobrim ljudima i ustanovama koji su u granicama svojih ljudskih, stručnih, medicinskih i vjerničkih sposobnosti činili sve kako bi nam spasili život i zdravim učinili konkretno okruženje diljem svijeta. Međutim, ostale su brojne posljedice u našim životima, a koje pokušavamo izliječiti ili u najmanju ruku zaliječiti.
U svemu tome svoj doprinos, prema konkretnim mogućnostima i širini srca velikog broja znanih/neznanih dobročinitelja iz tuzemstva i inozemstva, uz molitvenu i materijalnu pomoć brojnih znanih/neznanih dobročinitelja iz tuzemstva i inozemstva, dali su i naši Caritasi na svim razinama, posebno u ustanovama i projektima koji zbrinjavaju najranjiviju dio žitelja. Cijelo to vrijeme nimalo nije bilo lako, nego se činilo i prosilo kako bi nam karitativna stvarnost i svakodnevnica bila što lakša i što podnošljivija.
Ovogodišnja Nedjelja Caritasa, uz poštivanje službene liturgije prema važećem liturgijskom direktoriju svake od naših biskupija, ima za moto: „Tko je moj bližnji?“ Plod je to razmišljanja i odluke Upravnog vijeća Caritasa BiH s ovogodišnje svibanjske sjednice. Želja je svih nas bila da u svoje svakodnevno življenje uz nad/biskupijsku razinu ugradimo župnu, obiteljsku i osobnu odgovornost. Učitelj Zakona postavljanjem pitanja kuša Isusa što mu je činiti kako bi baštinio život vječni. Isusov odgovor, sadržan u poznatoj prispodobi o milosrdnom Samaritancu (usp. Lk 10,29-37), glasi: 'Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga! (r. 27)'. A zakonoznanac postavlja drugo pitanje: 'Tko je moj bližnji? (r. 29) '. 
Papa Franjo u katehezi održanoj na općoj audijenciji od 27. travnja 2016. poručuje i nama danas: '…Dolazimo tako do središta prispodobe: Samaritanac, naime upravo onaj prezreni, onaj na kojeg nitko ne bi ni najmanje računao i koji je također imao svoje obveze i stvari koje treba obaviti, kad je vidio ranjenog čovjeka, nije prošao dalje kao druga dvojica, koji su bili povezani s hramom, već 'sažali se' (r. 33). Tako se kaže u Evanđelju: 'sažali se', to jest srce, grudi mu ustreptaše! Eto razlike. Druga dvojica ga 'vidješe', ali njihova srca ostadoše zatvorena, hladna. Samaritančevo srce kuca kao jedno s Božjim srcem. Naime, 'samilost' je bitna značajka Božje milosti. Bog suosjeća s nama. Što to znači? On pati s nama, osjeća naše patnje. Suosjećati znači 'osjećati s nekim'. Taj glagol znači da srce brže zakuca i zadrhti pri pogledu na čovjekovo zlo. A u gestama i postupcima dobrog Samaritanca prepoznajemo milosrdno Božje djelovanje u cijeloj povijesti spasenja. To je ista ona samilost kojom Gospodin izlazi u susret svakom od nas: on nas ne ignorira, zna naše boli, zna koliko trebamo pomoć i utjehu. Dolazi nam blizu i nikad nas ne napušta. Neka si svaki od nas postavi pitanje i odgovori u vlastitom srcu: 'Vjerujem li? Vjerujem li da Gospodin ima samilosti prema meni, takvom kakav jesam, grešniku, s tolikim problemima i tolikim stvarima?'. Razmisliti o tome, a odgovor glasi: 'Da'. No, svatko mora pogledati u srce, ako ima vjere u tu Božju samilost, dobrog Boga koji se približava, ozdravlja nas i miluje. I ako ga odbacimo, on čeka: strpljiv je i uvijek je uz nas…'
Postavljeno pitanje ima svoju vrijednost i aktualnost za sve nas u današnje vrijeme, bez obzira na naše zvanje i poslanje i postavljene konkretne ljudske granice, a tko su moji bližnji: pripadnici moje uže i šire obitelji, pripadnici moga naroda, moji sunarodnjaci, svi oni koji su iste vjere kao i ja, pripadnici moje biskupije, župne zajednice, pripadnici moje redovničke obitelji i provincije ili…! Nadiđimo sve ovozemaljske granice: nacionalne, ljudske i vjerničke!
I ove godine, kao što je to bilo tijekom minulih godina, pravovremeno ćete zaprimili lijepi broj materijala koji svojim sadržajima svima nama žele pomoći u građenju osobne i zajedničke karitativne svijesti i odgovornosti na mjestima našeg ovozemaljskog življenja. Na sve Vaše adrese na vrijeme pripremljeni i poslani su animacijski materijali: prigodni plakat, Molitvu vjernika za euharistijska slavlja, poruku predsjednika Caritasa BiH, popratno razmišljanje ravnatelja Caritasa BiH i jednolisni zidni Katolički imendanski kalendar za 2023. godinu. Osim putem pošte svi spomenuti materijali dostupni su i u PDF-u na mrežnoj stranici Caritasa BiH (www.caritas.ba), Katoličke tiskovne agencije (www.ktabkbih.net) i na drugim mrežnim stranicama Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini koje se na to odluče.
Svjesni smo kako su nas neočekivana događanja i pojave, kao što su tijekom minulog vremena bili potresi, poplave i suše, budila i pozivala svakoga od nas na odgovorno postupanje i činjenje vezano za mjesto i ulogu naših Caritasa na svim razinama kako u životu pojedinaca tako i u životu svih naših zajednica. Početkom ove godine neočekivano je stigla vijest o početku rata u svima nama dragoj zemlji Ukrajini. Iz dana u dan, iz sata u sat putem raznih medija, uz brojne izbjeglice i prognanice iz Ukrajine diljem svijeta, stizale su strašne vijesti o patnjama i stradanjima žitelja Ukrajine i razaranja materijalnih dobara. Slika rata s naših prostora od prije tridesetak godina uprisutnjivale su nam našu patnju tijekom minuloga rata, ali isto tako makar nakratko probudilo u nama ljudsko suosjećanje. Odaziv na razne pozive za pomoć i iz naše zemlji, koji su do nas dolazili i još uvijek dolaze i iz Caritasa Bosne i Hercegovine (www.caritas.ba), imali su kakav takav odjek. Civilne strukture premalo su učinile kako bi i mi prema svojim mogućnostima i širini srca primili ukrajinske izbjeglice koji su kucali na naša vrata. Nemojmo se umoriti čineći dobro, kako bismo olakšali patnju žitelja Ukrajine, a svima Vama Caritas BiH stoji na usluzi. Svi smo pozvani od primatelja postati darovatelji brojnim žiteljima Ukrajine u nevolji.
Svjesni smo kako su najlošija razmišljanja našeg konkretnog okruženja koja dovode u pitanje smisao i opravdanost postojanja Caritasa s riječima kako je vrijeme rata i poraća prošlo, a onda i izjave kako nam Caritas nije toliko potreban. Pri tom se zaboravlja činjenica kako ćemo uvijek imati siromaha i potrebnih, prirodnih nepogoda, raznih ratova i kriza, a širina karitativnog djelovanja stalno se povećava kako sadržajno tako i prostorno. Za svoje nekaritativno činjenje imamo odgovor kako je Caritas samo dodatno i nepotrebno opterećenje u našem pastoralnom radu. Neka nam ovogodišnja Nedjelja Caritasa s ovogodišnjim motom budu odgovor: naš upit 'Tko je moj bližnji' i Isusov odgovor 'Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!'
U ovo teško vrijeme sve Vas pozivamo, kako pojedince tako i zajednice, na odgovorno karitativno činjenje kako bismo ovogodišnju Nedjelja Caritasa učinili animacijskim danom molitve, karitativnog darivanja i buđenja kako pojedinaca tako i naših zajednica. Budimo stalna molitvena i materijalna potpora našim Caritasima. Siromašnih i potrebnih imamo i imat ćemo u svojoj svakodnevnici i zato ne zatvarajmo oči i uši pred vapajima siromašnih i potrebnih. Neka naše karitativno činjenje bude plod osobne vjere u Boga i ljubavi prema bližnjem u nevolji.
Svima Vama u tuzemstvu i inozemstvu izričemo veliko ljudsko hvala, vjerničke i svećeničke molitve zahvale za sve Vaše molitve i darove koje ste, od zadnje Nedjelje Caritasa pa do današnjeg dana, slali kao konkretnu potporu djelovanja Caritasa na svim razinama. Neka dobri Bog obilno nagradi Vaše iskreno i nesebično karitativno darivanje i činjenje. Nemojmo se umoriti u činjenju dobra!
U ovo predbožićno vrijeme svima Vama, ma gdje bili i živjeli i bez obzira na zvanje i poslanje u društvu i u Crkvi koje imate, želimo čestit Božić, sretnu i blagoslovljenu novu 2023. godinu uz iskreni pozdrav, zahvalu i molitve!“

Voditelj projekata za osobe s invaliditetom u Caritasu BiH

Gosp. Zlatko Malić voditelj projekata za osobe s invaliditetom u Caritasu BiH gosp. Zlatko Malić osvrnuo se na brigu Caritasa BiH za osobe s posebnim potrebama u duhu mota ovogodišnje Nedjelje Caritasa u BiH: „Tko je moj bližnji?“ U svome izlaganju kazao je između ostalog: „… Caritas Bosne i Hercegovine, proteklih je godina intenzivirao svoje aktivnosti usmjerene na unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Mi u Caritasu smatramo da se osobe s invaliditetom danas nalaze u izuzetno teškom položaju i jedna su od najranjavijih populacija stanovništva u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je još 2010. godine ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda, ali je primjena Konvencije danas na vrlo niskoj razini. Brojne su prepreke, izazovi i poteškoće s kojima se ova populacija susreće:
- Pitanje pristupačnosti, kako arhitektonske tako i pristupačnosti informacijama i uslugama je na jako niskoj razini. Osobe s invaliditetom ne mogu, jednako kao drugi građani, pristupiti objektima, informacijama ili uslugama u zajednici.
- Pravo na neovisan život i stanovanje uz podršku opterećuje brojen osobe s invaliditetom, poglavito osobe s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom. Vrlo često su prinuđene život provesti u zatvorenim institucijama u kojima netko drugi određuje što i kada će jesti, kako se oblačiti, kako provoditi svije vrijeme. Moderni svijet odavno je pokrenuo proces deinstitucionalizacije, a kod nas su vidljivi skromni pomaci u tom segmentu.
- Obrazovanje prilagođeno za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju nikada nije zaživjelo u cijelosti. Program nisu prilagođeni, izbor obrazovnih ustanova je minimalan, nedostaju asistenti u nastavi i samim time buduće generacije osoba s invaliditetom nisu konkurente na tržištu rada. Oni, koji su uspjeli proći kroz cijeli obrazovni sustav su imali puno više muke i uložili su puno više truda koji se ne vrednuje.
- Diskriminacija je prisutna u gotovo svim segmentima svakodnevnog života: od pitanja zapošljavanja, obrazovanja, diskriminacije među samim osobama s invaliditetom, prava na izbore, stvaranje obitelji i slično. U našem društvo često se govori o diskriminaciji i pravima nekih drugih grupa, a jako malo gledamo na osobe s invaliditetom i njihov život.
U ovom trenutku Caritas Bosne i  Hercegovine provodi više projekata koje financiraju naši donatori iz inozemstva: Europska unija, Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država, te privatne Fondacije. Radimo na jačanju organizacija osoba s invaliditetom iz oblasti socijalnog menadžmenta i socijalnog poduzetništva, financirali smo realizaciju njihovih malih projekta, spajali ih s kolegama iz drugih zemalja, radimo zajedno s njima zagovaračke aktivnosti usmjerene na domaće vlasti, organizirali smo brojne susrete, izlete, odlaske na kulturne događaje, sufinancirali sustave stanovanja uz podršku, radionice i brojne druge aktivnosti. Ove smo godine u prigodi Međunarodnog dana osoba s invaliditetom provodili javnu kampanju u kojoj je naglasak bio na pristupačnosti. Nedopustivo je da u 21. stoljeću osobe s invaliditetom, koje čine skoro 15% populacije, ostaju uskraćeni kako za informacije tako i za usluge u zajednici. Mi, društvo, smo im to uskratili jer nedovoljno razmišljamo i nedovoljno djelujemo.
Caritas će i u narednom razdoblju biti blizak osobama s invaliditetom. Zalagat ćemo se za cjelovitu primjenu Konvencije, poštivanje prava ali i dostojanstva svakog pojedinca. Međutim, to nije dovoljno, potrebno je da se cijelo društvo, a posebno institucije vlasti, kako izvršne tako i zakonodavne, pokrenu i postanu svjesniji izazova u kojima žive osobe s invaliditetom. Ovom prigodom javnosti upućujemo jasnu poruku: Osobe s invaliditetom su naši bližnji. To su naša braća i sestre, susjedi, prijatelji, kolege, članovi naših obitelji. Gradimo društvo u kojem će svaka osoba živjeti život dostojan čovjeka!“
Iskrena zahvala prisutnim gledanim, slušanim i pisanim medijima. (caritas.ba)


long