Uzroci migrantske krize su vjerojatno najpodcijenjeniji i najgore rješavani problem  Europskih vlasti. Redovni valovi migranta i tražitelja azila desetljećima su riskirali svoje živote koristeći sve riskantnije putove kako bi stigli u Europsku Uniju. Stizali su od Zapadne Afrike pa do Kanarskih otoka; do španjolskih enklava u Ceuti i Melilli; od libijskih obala do Lampeduse i Malte; a sada i stotine tisuća preko Turske do Grčke i Bugarske.
Odgovor Europe uvijek je bio isti. Samo je više novca uloženo u izgradnju „Europske tvrđave“ s ciljem da ih se zaustavi na granicama; prepuštajući stotine i tisuće očajnih i potrebitih ljudi u ruke beskrupuloznih ljudi i trgovaca ljudima. Prošloga ožujka pun brod tražilaca azila potonuo je na libijskoj granici. Preko 700 njih je bilo zaključano u potpalublju broda i utopljeno. Dva tjedna ranije, kamion je pronađen u Austriji. Sedamdeset izbjeglica se ugušilo u zaključanom kamionu. Ovo je rezultat između ostalog sporazuma o migracijskoj politici i paketima nacionalnih odluka da države članice djeluju samostalno. Ovaj put doveo nas je do smrti nedužnih, očajnih ljudi, više očaja i patnje, više kriminala u smislu trgovine ljudima, eksploatacije i crnoga tržišta i na kraju do prijetnje socijalnoj koheziji u društvu.
Prema UNHCR-u Europska bi Unija kao cjelina ove godine trebala smjestiti skoro 1 milijun sirijskih izbjeglica (Turska je već dala sklonište za njih 1,8 milijuna). EU odgovor s krajem lipnja je bio 2.000, ali sve u svemu, članice Europske Unije raspravljaju o ekstremnim brojevima koji neće riješiti situaciju kao onu u Calaisu – još dugo godina – i sada takozvanu „balkansku rutu“. U nadolazećim godinama broj izbjeglica samo će se povećavati. Traži se europska solidarnost za pravednu raspodjelu izbjeglica.
Situacija je vrlo jasna kada pobliže pogledamo sirijski slučaj. Građanski rat pokrenuo je ogroman val izbjeglica. Preko 11 milijuna ljudi je ugroženo, 7,6 milijuna teško je pogođeno i interno raseljeno u zemlji, a 4,4, milijuna je otišlo preko granica. Stoga možemo reći da je 1,16 milijuna u Libanonu, 1,8 milijuna u Turskoj i preko 620.000 u Jordanu. I samo nekih 300.000 u Europi, u najzdravijoj regiji na svijetu i sa stanovništvom koje najbrže stari!
Logično je reći da nema zemlje koja može primiti sve ljude na svijetu koji su nevolji. No, svaka zemlja ne samo da ima moralnu obvezu već i sredstva da dugoročno dođe do uspjeha u  pomaganju ljudima u nevolji.

Stoga, u Caritasu Europa mislimo da je neophodan pristup na četiri nivoa:
• Investirati u diplomatske i političke mjere za zaustavljanje rata i održivi mir u konfliktu koji je zahvatio ove države.
• Doprinijeti životnim uvjetima u kampovima, kao i daljnjem ljudskom razvitku izbjeglica. Uključiti škole i aktivnosti za djecu; obrazovanje odraslih; reintegraciju u obližnja tržišta rada.
• Uspostaviti siguran i legalan put k Europi, kao što su programi zbrinjavanja koji su usvojeni kroz realne potrebe (skoro 22.000 priznatih mjesta je premali broj kad se vidi koje su potrebe); ponovno ujediniti obitelji i osigurati priznavanje humanitarne vize u cijeloj EU.
• Pratiti zbrinjavanja efikasnim policama integracije koji su usvojeni kroz socijalnu integraciju i integraciju zapošljavanja.

Postavljanjem strategije oko ova četiri okvirna pristupa, kojoj je čovjek u središtu i koja brine o integralnom razvoju ljudi prema svima, te koja na rad, ekonomiju i tehnologiju gleda kao sredstva u službi zajedničkom dobru, uvelike će doprinijeti izbjegavanju tragičnih događaja kojima smo već godinama svjedoci.
Ekonomska sredstva kojima bi se uspostavio takav sustav već postoje. Oni koji donose odluke  trebaju političke volje i hrabrosti da se uzmu tog posla kao da odstrane buku onih koji izbjeglice i migrante koriste kao žrtvene jarce. Ovi ljudi nisu prijetnja bilo kakvom nacionalnom identitetu, Europski identitet ne ugrožavaju migranti i izbjeglice, osim što smo mi u opasnosti da izgubimo svoju humanost kao glavnu vrednotu naše kulture i civilizacije.
Vidimo sebe u nedavnim riječima monsinjora Lynch-a, Biskupa iz Southwarka, koji govori o situaciji u Calisu: „I kršćanima i Europljanima, kriza je izazov. S ovom stvarnošću moramo se suočiti na različitim nivoima.“ Sada trebamo zajednički djelovati kako bismo izbjegli smrt ljudi koji su u očajnoj potrebi pomoći i ljubavi.

Caritas u Bosni i Hercegovini radi na planu kako pomoći izbjeglicama koje stignu u Bosnu i Hercegovinu. Pokrenuli smo kampanju prikupljanja sredstava za izbjeglice koje su trenutačno u Srbiji.

Ukoliko želite pomoći posjetite nas na www.caritas.ba ili Facebook stranici Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Svaki doprinos vrijedi!