Dragi volonteri,

Dragi prijatelji,

I ove godine, kao što je to bilo tijekom minuloga vremena i minulih godina, i mi u Bosni i Hercegovini zajedno s drugima iz bližeg i daljnjeg okruženja naše ovozemaljske domovine, Europe i svijeta 5. prosinca obilježavamo svjetski Dan volontera.

Dok kvalitetno želimo obilježiti ovaj dan svjesni smo činjenice kako su volonteri važan dio života današnjeg društva i života Katoličke crkve i u Bosni i Hercegovini. I u našoj domovini tijekom minuloga vremena imali smo prilike doživjeti začetke volonterstva, ali i aktivne volontere u razni prigodama i događanjima kako u društvu tako i u životu naše Crkve. Brojni mediji svima nama uprisutnili su njihovu zauzetost u osobnom predanju i darivanju za malog čovjeka u našim sredinama, ali i u drugim brojnim sadržajima koji su bili važni za cjelokupno društveno i crkveno okruženje. Svjesni smo kako smo na početku i kako pred nama stoji važan i dugotrajan posao izgradnje kulture i potrebe za volonterima. Posebno je važna njihova edukacija u raznim projektima u svim našim Caritasima.

Ako se malo bolje okrenemo i pogledamo oko sebe možemo primjetiti kako nema velikih razlika između kršćanskih i ostalih volontera koje možemo susresti u drugim religijama i društveno-socijalnim ustanovama pa i u našoj domovini. Usprkos te svijesti i te činjenice te njihove vanjske sličnosti u svakoj osobi, postoje brojni i različiti motivi koji pokreću pojedinca na pomaganje drugome. To može biti čista računica, osjećaj suosjećanja za drugoga, težnja za ostvarenjem samoga sebe u činjenju dobra drugima. Ali za kršćanina je volonterstvo nešto više od svega spomenutoga, za njega je to poslanje i nasljedovanje Isusa Krista.

Europska povelja o volonterstvu iz 1998. god. na volonterski rad i djelovanje gleda kao na djelatnost u interesu ljudi, djelatnost koja nije motivirana financijskim interesima, djelatnost koja se odvija na lokalnoj ili nacionalnoj razini, djelatnost koja je dragovoljna, djelatnost koja je miroljubiva, djelatnost koja je utemeljena na osobnoj motivaciji i slobodi izbora, djelatnost koja potiče aktivnu građansku ulogu na dobrobit zajednice, djelatnost koja potiče razvoj ljudskih potencijala, djelatnost koja poboljšava kvalitetu življenja na načelima solidarnosti, traganje za predodžbama društva nesigurne budućnosti, poticaj iskorištavanju poduzetničkih prigoda, osnova razvoja partnerskih odnosa između aktera sustava blagostanja, poticaj samoorganiziranju ljudi pri rješavanju problema.

Međutim, za katoličkog volontera cjelokupno osobno svjedočenje temelji se na osobnoj vjeru u Isusa Krista prijatelja čovjeka, poglavito ugroženoga čovjeka kojemu je potrebna naša pomoć. Njegova se vjera na poseban i učinkovit način artikulira u njegovu ovozemaljskom životu i radu ne samo za svoje dobro, nego i za dobro bliženja bez obzira u kojoj se životnoj situaciji nalazio. Cjelokupni volontarijat sastavni je dio karitativnog djelovanja Caritasa na svim razinama od nacionalnog, biskupijskog pa do župnoga. I zato je potrebno graditi potrebne pretpostavke za izgradnju i odgoj kvalitetnih volontera u sredinama i okruženjima koji imaju te pretpostavke.

Prilika je ovo, dragi i nesebični volonteri, na današnji dan na vaš dan svima vama izreći veliko ljudsko i kršćansko hvala za sve što ste tijekom minuloga vremena i prošle godine svojim nesebičnim darivanjem učinili za brata čovjeka u kojemu ste prepoznali samoga Isusa Krsta koji je bio gladan i žedan, gol i bos, bolestan i bez krova nad glavom, bez posla i bez ikakvog izvora za život. Nemojte posustati u svome radu i u svome svakodnevnom predanju. Hrabro i smjelo kročite naprijed grleći ugroženog brata čovjeka. Učinite sve kako bi se i drugi ugledali u vaš predani radi za brata čovjeka. Nikada ne može biti višak onih koji su spremni poput vas hrabro kročiti naprijed i raditi za brata čovjeka, raditi za svoga bližnjega i raditi na opće društveno i crkveno dobro. I zato Vam od srca čestitam Vaš veliki dan.

Neka sve Vas i sav Vaš rad blagoslovi dobri i svemogući Bog. Želeći Vam svako dobro sve Vas iskreno pozdravljam.

Sarajevo, 5. prosinca 2015.

Mons. Tomo Knežević, ravnatelj Caritasa BiH