Već četvrti dan za redom nebo naše zemlje kupaju oblaci beznađa i kiše ljudskih suza. Čak i čovjek, zahvaćen u nemoći pred svom moći prirode, poprima oblik te rijeke, nekad nečujne i tihe, danas bujne, plahe i neukrotive. Sve oči svijeta su uprte u jedno mjesto, i svi oni pružaju svoje ruke, hrleći molitvama neutješnom narodu Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Moj narod je bez domova. Moj otac i majka, brat i sestra svoje živote ostavili su i predali toj  rijeci u čijim obalama će utapati ostatak patnji svog života; otac sa željom mladića za novi početak, ali dovoljno star i umoran da bi bilo što gradio iznova. Televizijski programi, radijske stanice i mnogi portali već danima odašilju slike razmjera poplava, ljudskih krikova, potrebe za humanitarnom pomoći, potrebe za svim ljudima dobre volje. Mnogi koji su se odazvali humanitarnim i radnim akcijama te odlasku na teren u poplavljena područja svjedoče i naglašavaju da je te stvarne, stravične  prizore nemoguće prenijeti. Bez krova nad glavom, vode, struje i higijenskih potrepština, onemogućene medicinske pomoći i lijekova, devastiranih i blatom natopljenih ulica, uništeno je i oduzeto svako pravo na dostojanstven ljudski život.

Tako se i naš Caritas Vrhbosanske nadbiskupije odlučio odazvati smislu svog postojanja i krenuti na ovo putovanje čovječnosti, gdje čovjek nije tvorevina okolnosti; već su okolnosti tvorevina čovjeka. Pod vodstvom vlč. Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije i s. Kate Ostojić, ravnateljice  dječjeg vrtića „Sv. Obitelj“ na Stupu, djelatnici Caritasa, bogoslovi i roditelji djece iz dječjeg vrtića „Sv. Obitelj“, su danas, utorak, 20. 05., krenuli na svoje putovanje. Otišla su dva manja auta i pet velikih kombija. Jedan konvoj krenuo je u razoreni Maglaj, a drugi u Doboj.

Zahvaljujući donacijama iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, tijekom prošla tri dana u Caritas je pristiglo nekoliko kamiona napunjenih stvarima i potrepštinama za koje je naglašavano da su neophodne u pogođenim područjima. Blagoslovljeni voljom i snagom mladih ljudi, studenata, starih članova naše zajednice, ganuti velikim brojem volontera koji su svakodnevno pristizali kako bismo realizirati ovu akciju, svu pruženu pomoć smo proslijedli na potrebita mjesta. Dio pomoći odvezla su i danas naša dva tima.

Izvješće naših djelatnika sa terena iz Maglaja, telefonskim putem, svjedoči o ozbiljnosti situacije koja se odvija na uništenim i razorenim ulicama tog grada. Sam put do grada boli, gdje i blato do pola koljena odiše strahom, a zrak nepodnošljivim smradom, bio je dug, sa primjesama lošeg predosjećaja od nepoznanice koja nas tamo očekuje. Ljudi su na ulicama. I ne samo oni, kao tsunamijem zahvaćene i ispljunute, ispred kuća na gomilama stoje stvari koje su nekad bile unutar njih. Pogled gore, na nebeskom svodu niti tračak sunčeve svjetlosti; pogled naprijed, niti traga zelenoj površini, srušeni mostovi, pod naletom vode slomljeni prozori kuća. Leševe uginulih domaćih životinja gdje plutaju ili leže u blatu čovjek bi, možda, nekako i prešao, prekoračio, da zna da je to jedina nevolja koja će ga snaći. Vodom i blatom haraju i gmižu zmije. Nije dovoljno što narod već strahuje od mogućih zaraznih bolesti, već im i ove napasti oduzimaju osjećaj sigurnosti, oduzimaju im siguran korak i siguran san. Gdje god da se krene, naglašava se koliko je potrebna muška radna snaga. I zaista, ispred kuća mladići iz poplavljenih podruma i garaža kantama iznose mulj, blato, uništene stvari i predmete. Stanje je teško jer blato ručno prenose do odredišta. Pojedinci našeg tima priključuju se onim kućanstvima kojima je pomoć primarnija no ostalima. Ovim putem i mi apeliramo na odaziv muške radne snage, koja je zaista potrebna. Kao što već znate, organiziraju se humanitarne akcije ispred mnogo udruga i puno je ljudi koji su u ovom, za naše prostore, teškom periodu pokazali humanu stranu čovječnosti, bez obzira na naciju, vjeru i rasu, te tako bili mali kamenčić u slaganju ovog nesvakidašnjeg i plemenitog mozaika. Osjećaj zajedništva i međusobnog pomaganja, sveprisutan u svima nama je pobjedio svaki osjećaj od straha za sutra i pobrisat će svaku ljudsku i dječju suzu. Povuć će i pobrisati sve boli, kao što će se i rijeka povući u svoja korita, nečujna i tiha.

K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov. (Ps 121,1-4)

Svi koji žele uputiti pomoći preko Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije to mogu to učiniti u središnjici u Sarajevu (Nikole Šopa 50a, Stup). Novčano se može pomoći uplatom na brojeve računa:

Uplata u KM:

Intesa Sanpaolo Banka Sarajevo

Transakcijski račun

154 999 500 009 58 16

Uplate iz inozemstva €, $...

Intesa Sanpaolo Banka Sarajevo

Swift code: UPBK BA 22

IBAN: BA 39 154 999 500 009 58 16