U emisiji Hrvatskoga katoličkoga radija „Aktualno" gostovali su 17. srpnja tajnik Komisije HBK Iustitia et pax prof. dr. Vladimir Dugalić i član Komisije prof. dr. Davor Derenčinović, koji su toga dana zajedno s predsjednikom Komisije đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem na konferenciji za novinare u sjedištu HBK na zagrebačkom Ksaveru javnosti predstavili izjavu Komisije Iustitia et pax „Izazovi migrantske krize u europskom prostoru".

Dr. Dugalić pojasnio je kako su smatrali da je bilo potrebno upravo u ovom trenutku izaći u javnost s takvom izjavom jer je migrantska kriza još uvijek aktualna, premda je trenutačno manjega intenziteta nego prije tri godine. No, mi i dalje svakodnevno imamo pokušaje ilegalnoga prelaska granice, kao naprimjer u Slavoniji. Ljudi i dalje pokušavaju preko Hrvatske prijeći dalje prema Europi. Osim toga, na razini Europske unije proteklih mjeseci intenzivno se vode rasprave kako riješiti migrantsku krizu. Prijedloga ima više, i sama Europska unija nema jedan zajednički stav o tom pitanju. Nemamo gotovih rješenja i trebat će uložiti još puno truda u razgovore i pregovore, rekao je dr. Dugalić. Napomenuo je da su u Izjavi istaknuli da je nama neprihvatljivo rješenje nezakonitoga prelaska granica, ali isto tako su nam neprihvatljivi prijedlozi o nekim „hot spotovima" ili rezervatima, područjima na kojima bi migranti bili stacionirani na vanjskim ili unutarnjim granicama EU. Usto, papa Franjo jasno poručuje da se ne smije biti ravnodušan prema tome problemu, što je također bio poticaj za objavljivanje Izjave u ovom trenutku.

Dr. Dugalić istaknuo je da je dokument višeslojan. S jedne strane postoji gotovo 70 milijuna ljudi otjeranih sa svojih ognjišta i iz domova. Od toga je broja 40 milijuna još unutar svojih država, a više od 25 milijuna ljudi je „u hodu" prema zemljama u kojima se nadaju naći bolji život. Riječ je o svojevrsnoj seobi naroda pred kojom se nalazimo, upozorio je.

Govorio je i o važnosti razlikovanja među migrantima, te posebno istaknuo mnoštvo bliskoistočnih i drugih kršćana progonjenih zbog vjere, o kojima se vrlo malo govori i prema kojima moramo imati posebni senzibilitet. Zatim su tu oni koji su protiv svoje volje morali otići sa svojih ognjišta, zbog ratova ili prirodnih katastrofa, i naposljetku oni koji odlaze zbog gospodarskih razloga, siromaštva, dobrovoljno napuštaju svoje domove, i ta je kategorija sada dominantna. U izjavi su željeli pokazati tu višeslojnost problematike, no istodobno istaknuti da u svima treba gledati brata čovjeka. Nemamo ih pravo diskriminirati, bez obzira iz kojih razloga netko dolazi, no treba istaknuti da uz određena prava imaju i određene dužnosti prema zemlji u kojoj se nalaze.

Izjavom smo željeli senzibilizirati javnost, pokazati da je problem složen, ali i istaknuti da mi kao kršćani moramo biti dobri Samarijanci, što smo i pokazali, osobito u Slavoniji, rekao je dr. Dugalić, podsjetivši na pomoć koju su prije tri godine Caritasovi volonteri i mnogi drugi pružali migrantima pri njihovu tranzitu kroz našu zemlju. No, istodobno dokumentom žele dati podršku i Vladi u traženju rješenja na europskoj razini, ali i osiguravanju naših granica. Dakle, s jedne strane poštovati dostojanstvo svakoga čovjeka, ali istodobno omogućiti institucijama da rade svoj posao i osiguraju sigurnost svojim građanima. Cilj je ove poruke jasno reći da ekonomski interesi ne smiju prevladati nego da mi kao kršćani moramo izraziti solidarnost. Zato su u zaključku izjave i istaknuli da treba iznaći načine kako raditi na integralnom, cjelovitom razvoju kako bi se spriječili sami uzroci migracija.

Dr. Derenčinović istaknuo je da je izazov globalnih migracija proces koji traži cjelovito stajalište. Naš je izazov temeljni, kršćanski, općeljudski, pomoći čovjeku u potrebi, i to je apel koji upućuju ovom izjavom. Važno je pritom razlikovati migrante; razlikovati izbjeglicu - osobe koje su progonjene iz različitih razloga, koje imaju pravo na azil, a to je pak postupak koji može biti dugotrajan i u međuvremenu treba voditi brigu o njihovim pravima; zatim ekonomske migrante i naposljetku one koji su prisiljeni na seljenje zbog klimatskih promjena, suša, gladi. Svima treba pomoći, ali vrste i paketi pomoći moraju biti različiti, istaknuo je dr. Derenčinović.

U tom je kontekstu velika uloga Europske unije koja se ne smije zaustaviti na isključivom povremenom darivanju zemalja u razvoju, nego stvarnoj gospodarskoj pomoći - dugotrajnim ulaganjem u cjelovit razvoj pojedinih naroda i zemalja, a sve to može biti samo na obostranu korist. Dr. Dugalić istaknuo je na kraju i opasnost predrasuda, koje se žele izbjeći pa i ovom Izjavom. Posebno su upozorili i na problem trgovine ljudima i organiziranih kriminalnih skupina koji dodatno eksploatiraju tužne sudbine tih ljudi, posebno najosjetljivijih skupina, infiltrirajući se u izbjegličke centre. Naposljetku su napomenuli potrebu da država i svoj represivni aparat stavi i u službu prevencije.

Izjava komisije u cijelosti:

"Izazovi migrantske krize u europskom prostoru"

Komisija Hrvatske biskupske konferencije "Iustitia et pax" do sada je već nekoliko puta progovorila o migrantskoj krizi i posljedicama koje ona izaziva, ne samo u našoj domovini i širem okruženju, nego i u cijeloj Europskoj uniji. Na osobit način to smo učinili u rujnu 2015. godine, kada smo naglasili da su uglavnom izostala strateška promišljanja o stvarnim uzrocima i načinima rješavanja ove krize, kako na državnoj tako i na europskoj i međunarodnoj razini, premda je prihvat i briga za izbjeglice u prvom redu odgovornost država i vlada, odnosno mjerodavnih državnih tijela. Premda se od tada do danas pomalo smiruje ratna situacija u Siriji, kao i na cijelom području Bliskoga istoka, nastavlja se, iako u manjem broju, dolazak migranata na naše granice. Komisija stoga želi još jedanput svojim promišljanjima pridonijeti senzibiliziranju javnosti za ovaj problem te u duhu evanđelja, koje promiče pravdu i mir, uputiti na neka moguća rješenja kako bi se, prije svega, pomoglo ljudima u potrebi, a istodobno očuvala nacionalna sigurnost te izbjegli mogući incidenti na našim granicama.

1. Migracije i seobe. Ove godine navršilo se pet godina otkako je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji – toj u povijesti jedinstvenoj udruzi država, naroda i građana, zajednici mira i solidarnosti. Kao punopravna članica te međunarodne zajednice pozvana je dijeliti sve ono dobro, ali i poteškoće koje opterećuju tu zajednicu država. Naime, unatoč svim nastojanjima odgovornih, Europska unija još uvijek nije pronašla pravi odgovor na dolazak migranata koji bježe pred ratnim strahotama i progonstvima, ali i siromaštvom i bijedom u pojedinim azijskim i afričkim državama. Možemo stoga govoriti i o svojevrsnoj seobi naroda jer sadašnji val migracija, ponajviše izbjeglica s Bliskoga i Srednjega istoka, ali i progonjenih kršćana iz naftom bogatih područja supsaharskih afričkih zemalja te ekonomskih migranata iz raznih dijelova svijeta, zapljusnuo je Europu.

Taj priljev ljudi različitih nacionalnosti i svjetonazora donio je sa sobom i određene kulturološke izazove. U tom smislu zaokupljeni, prije svega, zaštitom vlastite sigurnosti ili traženjem ekonomskih interesa, često ne vidimo u tim nesretnicima ljudska bića poput nas, nego tek strance druge vjere i kulture. Zaboravljamo, međutim, da među njima ima i mnoštvo bliskoistočnih i drugih kršćana, danas najprogonjenijih vjerskih zajednica u svijetu, od kojih neki još uvijek govore jezikom kojim je zborio i naš Gospodin, Isus Krist. Zaboravljamo isto tako da je danas u svijetu, po procjenama UN-a, 68,5 milijuna ljudi otjeranih sa svojih ognjišta i iz domova. Od toga je broja 40 milijuna još unutar svojih država, u izbjeglištvu ih je već 25,4 milijuna, a 3,1 milijun drugih prognanika traži utočište i azil u slobodnim zemljama svijeta.

2. Četiri slobode EU-a i "zatvorenost životu". Građani Republike Hrvatske i Europske unije znaju da se Unija diči "slobodom kretanja" kapitala, robe, usluga i ljudi, ali i to da se te slobode odnose samo na Uniju kao cjelinu, a useljenička politika ne spada u vlastite ovlasti Unije. Osim toga, valja ovdje podsjetiti da su od tih četiriju sloboda samo dvije potpune – sloboda kretanja kapitala i robe, a dvije potonje još uvijek kaskaju na pojedinim područjima. Međutim, zbog podjele ovlasti u Europskoj uniji, koja je još uvijek pretežito ekonomska integracija, moglo se dogoditi i zbilo se da su zemlje poput Njemačke smjele samostalno, prije tri godine, pozivati potencijalne useljenike bez ikakva ograničenja i tako stvoriti kaos na "tranzitnom" europskom jugoistoku.

To se dogodilo jer su Europljani općenito, a mi Hrvati osobito, sve manje "otvoreni životu" te se polako, volens-nolens, odriču vlastite budućnosti. Europa sve brže stari pa demografske procjene predviđaju da će joj uskoro nedostajati ljudi da osiguraju gospodarski rast i posebice održivost zdravstvenoga i mirovinskoga sustava. To nije samo njemački problem, nego i hrvatski, a i baltički i talijanski i španjolski… i pred tim teškoćama Europska unija danas traži način da utvrdi zajedničke kriterije useljeničke politike, ali i zaštite svojih vanjskih granica. Pred tim potrebama Unija je danas duboko podijeljena. S jedne strane čuju se glasovi ljudske i kršćanske brižnosti i poziva na ljudska prava, s druge oni nacionalnih potreba i interesa, pa i egoizama, a s treće strahova od ugrožavanja identiteta i vrijednosti ljudi i prostora, pa sve do "najezde terorista". Sred sadašnje medijske buke, populističke uzbune i političke demagogije, ova izjava teži tek kršćanskomu i građanskomu bistrenju pojmova o pravu i interesima, kao i o identitetu i europskim vrijednostima.

3. Integracija ili asimilacija? Političari su nas navikli da na sve teškoće gledamo kroz "nacionalne interese", a ne kroz kriterije prava i pravičnosti. Ljudska su prava međutim etički i civilizacijski doseg kojemu su kršćanstvo i prosvjetiteljstvo udarili temelje, a naše su crkve od davnih vremena bile skloništa progonjenih i obespravljenih. Bila su "potrebna" dva velika svjetska rata i njihove strahote da kršćani, zajedno s drugim borcima protiv triju totalitarizama dvadesetoga stoljeća, budu među začinjavcima prava na azil i dužnosti zaštite prognanika, najprije načelno, kroz Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka UN-a (1948.), a zatim konkretno kroz "ženevsku" Međunarodnu konvenciju o statusu izbjeglica (1951.) i zatim "Dublinsku uredbu" Europske unije (2013.), kao i pojedine smjernice EU-a. Međunarodna konvencija, koju je ratificirala i Republika Hrvatska, pruža stoga zaštitu osobama progonjenima zbog rasne, vjerske, nacionalne i socijalne pripadnosti, kao i političkoga mišljenja.

Što se pak tiče onih koje su ratovi otjerali s njihovih ognjišta, međunarodna zajednica mora poraditi na tome da im se omogući povratak. Ostaje ipak otvoreno pitanje kako tretirati one ljude kojima su prirodne kataklizme, a sutra će to biti i nepovratne klimatske promjene, onemogućile život na njihovoj djedovini? Drugim riječima, kad se radi o izbjeglicama od rata i prirodnih nepogoda, osobito onih koji traže rada i kruha, ili boljega života izvan svoje domovine zbog siromaštva i bijede, o njima bi se Europljani trebali dogovarati i primati ih u skladu s mogućnostima i potrebama pojedinih država članica. Ali i tu treba poštivati neka civilizacijska i etička načela, kao npr. nerazdvajanje obitelji, nediskriminaciju na građanskom planu te poticanje duha altruizma i solidarnosti.

S druge strane, međutim, od svih navedenih triju kategorija valja zahtijevati i očekivati poštivanje običaja i vrijednosti zemalja domaćina, a u isti mah olakšati i njihovo integriranje u društvo organiziranjem tečajeva učenja jezika te upoznavanje s vršenjem građanskih dužnosti. Drugim riječima, nije ni dobro, a ni pravedno zahtijevati njihovu "asimilaciju", tj. napuštanje, u privatnoj sferi, običaja, vjere, jezika… ali jest opravdano očekivati i dobiti od njih poštivanje zakona i građanskoga reda u javnoj sferi. U tom smislu, nisu prihvatljivi ilegalni prijelazi granica, osobito bez ikakvih dokumenata, jer ugrožavaju nacionalni suverenitet, javni poredak i mir te sigurnost građana, ali ni rješenje koje bi vodilo stvaranju "rezervata" i getoizaciji migranata na rubovima (vanjskim ili unutarnjim) Europske unije.

4. "Stranac bijah i /ne/primiste me" (Mt 25, 34-43). Pred ovaj nas izbor u posljednje vrijeme sve češće stavlja papa Franjo ističući taj kristovski imperativ u ova nemirna i tjeskobna vremena. Na osobit način papa Franjo nas upozorava da ne smijemo ostati ravnodušni pred bijedom i nesrećom osoba u potrebi. Što nam je dakle činiti – kao ljudi, kršćani i građani – i što je od svih alternativa stvarno izvedivo? O tome, u jedinstvenom prostoru Europske unije i podijeljenom svijetu, moramo razgovarati, i to što hitnije, jer od sadašnje migrantske krize do mogućih seoba naroda zbog klimatskih promjena ne će proći ni tek jedan naraštaj. Jesmo li svjesni da će bez naše djelatne pomoći i zauzimanja ostati samo dva tragična "rješenja" za ova mutna obzorja: ratovi i/ili pandemije?

Zato nam valja već sad poći korak dalje od navedenoga, jednostavnoga razlikovanja prognanika od izbjeglica te ekonomskih migranata, pa kao ljudi i kršćani, kao hrvatski i europski građani, raspravljati i predlagati u okviru Europske unije kako pomoći da drugi ljudi u svijetu mognu ostati ili se vratiti u svoje domovine. Uz gospodarski, potrebno je u svijetu raditi na integralnom, cjelovitom razvoju kako bi se spriječili uzroci nasilnih migracija. Upravo na takav cjeloviti razvoj poziva papa Franjo koji je u tom smislu osnovao "Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja" (17. 8. 2016.) unutar kojega djeluje i vatikanska "Iustitia et pax". U tom je kontekstu velika uloga Europske unije koja se ne smije zaustaviti na isključivom povremenom darivanju zemalja u razvoju, nego stvarnoj gospodarskoj pomoći koja će uključivati cjelovit razvoj pojedinih naroda, a sve to može biti samo na obostranu korist.

U ovom našem razmišljanju i izjavi ograničili smo se na europsku dimenziju ovog problema jer vidimo da nas on dijeli, budući da s jedne strane prijeti miru i suživotu u useljeničkim zemljama, a s druge rađa sukobe i trvenja između europskih država članica. Suzdržali smo se od govora o hrvatskom iskustvu progonstava i izbjeglištva, migracija i neuspjelih povrataka, jer se o toj temi kanimo susresti i oglasiti zajedno sa sestrinskom Komisijom "Iustitia et pax" Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

U Zagrebu, 17. srpnja 2018.

Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Komisije HBK-a "Iustitia et pax"

ika/caritas.ba