Objavljen i predstavljen sedmi svezak materijala o karitativnoj akciji „Pomoć Bosni“


U mjestu Neukirchen-Vluyn, u utorak, 2. kolovoza 2022. godine objavljen je i predstavljen sedmi svezak prikupljenih medijskih materijala o karitativnoj akciji poznatoj pod imenom „Bosnienhilfe“ („Pomoć Bosni“).

U malom pitomom mjestu Neukirchen-Vluyn njemačke savezne pokrajine Nordrhein-Westfalen, u dijelu zvanom Niederrhein, u utorak, 2. kolovoza 2022. godine objavljen je i predstavljen sedmi svezak prikupljenih medijskih materijala o karitativnoj akciji poznatoj pod imenom „Bosnienhilfe“ („Pomoć Bosni“). Ovo je samo mali dio bogate arhivske građe ovoj višedesetljetnoj karitativnoj akciji. Istu Caritasa Duisburg, od početka pa sve do današnjeg dana, vodi bračni par Heribert i Ursula Hölz.
U obiteljskom domu u Neukirchen-Vluynu upriličeno je obraćanje medijima. Uz bračni par Heriberta i Ursulu Hölz pozivu se odazvao i nazočio i aktualni ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević. Usprkos drugim aktualnim temama ljudskog stradanja i potreba kako u Europi tako i u svijetu nazočio je lijepi broj novinara. Iako je medijsko i drugo zanimanje za Bosnu i Hercegovinu opalo, kojemu je uz druge prostore i aktualnosti doprinijela i pandemija COVID 19, brojna pitanja bila su aktualna uz glavno pitanje, a treba li danas Bosni i Hercegovini pomoć, jer je rat već poodavno završio…? Nisu svjesni socijalne situacije stanovništva uz čuđenje i neiformiranost kako i Bosna i Hercegovina, uz međunarodne i domaće nevladine ustanove zajedno s Caritasom u BiH čini sve u skrbi za migrante s Istoka, a koji se nalaze pred zatvorenim vratima Europske unije očekujući da se ona otvore.
Obitelj Hölz, usprkos životnih godina, osim karitativne širine prema bližnjemu u nevolji u Bosni na ovaj način oslikava ljubav i odgovornost čuvanja i objavljivanja medijskih i drugih izvješća u riječi i slici vezanih za ovu poznatu karitativnu akciju „Pomoć Bosni“ koju su brojni žitelji u Bosni i Hercegovini i Republike Hrvatske, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, mogli i osjetiti. Objavljivanje sedmog sveska, koje na prostoru Bosne ima nekoliko crkvenih i karitativnih ustanova, pravo je svjedočanstvo i bogatstvo o ljudskoj, vjerničkoj i karitativnoj širini tijekom rata, poraća pa sve današnjeg dana. Na kraju obraćanja medijima ravnatelj Caritasa BiH pozvao je nazočne da svojom odgovornom objavljenom riječju ne zaborave Bosnu i cijelu Bosnu i Hercegovinu kad je u pitanju karitativna pomoć, jer sirotinje i potrebnih imamo jako puno. Bračni par Hölz kazao je prisutnim novinarima kako se usprkos zdravstvenih poteškoća i prisutne političke situacije u svijetu i Europi neće umoriti u činjenju dobra za ljude u potrebi u Bosni kroz ovu akciju.
Za podsjetiti je kako bračni par Hölz već dugi niz godina, čak i u mirovini, pomaže ljudima u potrebi na ovim bosanskohercegovačkim prostorima, posebno u Bosni. Kada su se tmurni oblaci rata 1991. godine nadvili prvo nad Republiku Hrvatsku, a 1992. i nad Bosnu i Hercegovinu i nakon prvih vijesti koje su preko medija stigle i do sjevera Njemačke, potakla je tadašnjeg djelatnika Caritasa Duisburg Heriberta Hölza na razmišljanje s jednim jedinim pitanjem kako pomoći izbjeglicama i prognanicima.
Suosjećanje s ugroženim bratom čovjekom kao i osobna obiteljska tragedija tijekom i nakon II. svjetskog rata bili su najveća snaga i potpora pri donošenju važe odluke. „Idemo u Republiku Hrvatsku i u Bosnu i Hercegovinu, jer nas tamo čeka bližnji u nevolji!“, kazao je Heribert Hölz. Nije oklijevao nego je sa svojom suprugom Ursulom s prvim prikupljenom humanitarnom pomoći prvo krenuo u Zagreb u Republiku Hrvatsku, a nakon toga i u Bosnu u Vrhbosansku nadbiskupiju i Banjolučku biskupiju u kojima je ova akcija prisutna sve do današnjeg dana kako preko nad/biskupijskih Caritasa i od prije nekoliko godina i Caritasa BiH, tako i preko redovnika, redovnica, brojnih obitelji i pojedinaca.
Pomoć koju su donosili bila je raznovrsna i bila je snažna potpora u raznim potrebama svima stradalnicima rata i prisutnog siromaštva. Glasno izrečene i napisane potrebe bile su jedino mjerilo i animacijski materijal u bližoj i daljnjoj okolici Duisburg. Odaziv sve do današnjeg dana bio je velik i obrisao je mnoge suze u očima brata čovjeka diljem Bosne kako u Vrhbosanskoj nadbiskupiji tako i u Banjolučkog nadbiskupiji, a plodovi zalaganja humanih Nijemaca vidljivi su u brojnim projektima. 
Za svoj karitativni rad i pokazanu ljudsku i vjerničku širinu, utemeljenu na osobnoj vjeri i ljubavi prema bližnjem u nevolji, primili su brojna crkvena priznanja, počevši od Vatikana, i društvena u Saveznoj Republici Njemačkoj i Republici Hrvatskoj, ali bez bilo kakvih društvenih zahvala ili priznanja iz Bosne i Hercegovine. Međutim, oni su vedri i raspoloženi i dalje raditi i činiti u granicama svojih mogućnosti za bližnjeg u nevolji na bosanskohercegovačkim prostorima, posebno u Bosni. (caritas.ba)


long