U subotu i nedjelju, 4. i 5. ožujka 2017. god., u njemačkim župama Sv. Huberta i Sv. Rafaela u  Essenu (biskupija Essen) i u župi Sv. Jude Tadeja u Duisburgu (biskupija Münster), svečanim euharistijskim slavljima obilježena je velika obljetnica 25 godina karitativne Akcije Caritasa Duisburg pod nazivom „Pomoć Bosni“ („Bosnienhilfe“), koju do današnjeg dana uspješno vode Ursula i Heribert Hölz. Obljetnici su nazočili ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević, kao osobni izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića, zatim ravnatelji Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije dr. sc. vlč. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa biskupije Banja Luka dr. sc. mons. Miljenko Aničić, ravnatelj Katoličkog školskog centra u Travniku mr. sc. vlč. Željko Marić i vjerni pratioc i prevoditelj gosp. Slobodan Pešorda.

Tijekom euharistijskih slavlja na početku ovogodišnje korizme, obje župne crkve bili su ispunjene brojnim vjernicima i prijateljima Bosne, predsjedatelj euharistijskih slavlja mons. Knežević uz riječi zahvale kako Caritasu Duisburg i obitelji Hölz tako i svakom poznatom i nepoznatom darovatelju, pozvao je sve nazočne da ostanu prisutni u Bosni koja nije neka daleka i nepoznata zemlje, nego da ostanu budni prema ugroženom bratu čovjeku na prostoru cijele Bosne. Istaknuo je kako je najbolji primjer sam gosp. Heribert Hölz koji je sa svojom suprugom Ursulom i brojnim dobročiniteljima nastavio svoj karitativni rad u Bosni i nakon odlaska u zasluženu mirovinu. Bosna je i dalje i još više ostala dio njegove ljudske i kršćanske širine i ljubavi. Na kraju euharistijskih slavlja predani su pokloni zahvale Caritasu Duisburg, obitelji Hölz i darovateljima u spomenutim župama: Veliki pečat kralja Tvrtka I. (1353.-1391.), Bosanski srednjovjekovni novac koji se zvao dinar u vrijeme Bana Stjepana II. Kotromanića (1314.-1353.) i Bosanski dukat iz vremena kralja Tvrtka I. (1353.-1391.). Ovo su bili dani i euharistijska slavlja zahvale Gospodu za dobre ljude u Duisburgu i ovog dijela Crkve u Njemačkoj.

Kada su se tmurni oblaci rata 1991. god. nadvili prvo nad Republiku Hrvatsku, a 1992. god. i nad Bosnu i Hercegovinu i nakon prvih vijesti koje su putem medija stigle i do sjevera Njemačke, potakla je tadašnjeg djelatnika Caritasa Duisburg gosp. Heriberta Hölza na razmišljanje s jednim jedinim pitanjem kako pomoći izbjeglicama i prognanicima. Suosjećanje s ugroženim bratom čovjekom kao i osobna obiteljska tragedija tijekom i nakon II. svjetskog rata bili su najveća snaga i potpora pri donošenju važe odluke. Idemo u Republiku Hrvatsku i u Bosnu, jer nas tamo čeka bližnji u nevolji! Nije oklijevao nego je sa svojom suprugom Ursulom s prvim prikupljenom humanitarnom pomoći prvo krenuo u Zagreb u Republiku Hrvatsku, a nakon toga i u Bosnu u Vrhbosansku nadbiskupiju i Banjolučku biskupiju u kojima je ova akcija prisutna sve do današnjeg dana. Pomoć koju su donosilu bila je raznovrsna i bila je snažna potpora u raznim potrebama svima stradalnicima rata. Glasno izrečene i napisane potrebe bile su jedino mjerilo i animacijski materijal u bližoj i daljnjoj okolici Duisburg. Brojni prijatelji ugroženog čovjeka u Bosni. Odaziv sve do današnjeg dana bio je velik i obrisao je mnoge suze u očima brata čovjeka diljem Bosne kako u Vrhbosanskoj nadbiskupiji tako i u Banjolučkog nadbiskupiji.

FOTOGRAFIJE SA SUSRETA

(caritas.ba)