Banja Luka, Sarajevo i Mostar. Pet dana, više od 2000 kilometara prijeđenog puta devet osoba iz talijanske regije Toskane, od 5. do 9. listopada 2021. Putovanje je imalo za cilj analizirati i istražiti situaciju na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini, kako bi mladim Toskancima ponudilo „iskustva na putu“ počevši od proljeća 2022. godine.

Na izletu su sudjelovali predstavnici pojedinih biskupijskih Caritasa (San Miniato: don Armandom Zappolinijem kao referentom u Gremu, regionalna grupa za obrazovanje za globalizaciju: Massa Marittima i Prato) i dvije osobe zadužene za metodološku koordinaciju toskanskih Agencija (Andrea De Conno i Veronica Sorelli). Zapravo, Caritas i Agesci potpisali su prije nekoliko mjeseci zajednički protokol o suradnji koja predviđa međusobnu suradnju u pitanjima osposobljavanja mladih. Posredovanjem Luce Orsonija, dvoje imenovanih sudjelovalo je u srpnju na trening kampu u Firenci na temu Bosne, kojem je prisustvovalo dvanaest mladih Toskanaca. Odatle dolazi ideja o zajedničkom planiranju ovog putovanja, unatoč neizvjesnostima uvjetovanim pandemijom.

U pratnji Danielea Bombardija, koordinatorom Regionalnog predstavništva Caritasa Italije U jugoistočnoj Europi, grupa se bavila s nekoliko isprepletenih tema: povijesno sjećanje, migracije, volontiranje mladih i društvena ekonomija.

U prvom gradu, u Banjoj Luci, nekoliko kilometara od granice s Republikom Hrvatskom, pa stoga i Europske unije, sudionici su se u početku susreli s farmom Livač, aktivnošću koja u suradnji s samostanom trapista u gradu proizvodi sir i pivo podupirući, prema podacima koje je izvijestio ravnatelj, 1000 ljudi na tom području. Farma Livač također radi s ciljem promicanja mira i etničkog suživota, uključujući ljude u nepovoljnom položaju kao svoje djelatnike. Trapistički samostan, s druge strane, nastavlja njegovati vjeru katoličke zajednice na teritoriju s većinskim pravoslavnim stanovništvom. Prije odlaska u glavni grad, skupina se također sastala s operaterima biskupijskog Caritasa u Banjoj Luci kako bi dobila bolji uvid u tragediju migranata koji pokušavaju „GAME“, odnosno prelazak preko Hrvatske granice.

U Sarajevu, skupina je posjetila i Nadbiskupijski centar za pastoral mladih, nazvan po Ivanu Pavlu II., a koji je i 2015. godine ugostio papu Franju. Centar djeluje u glavnom gradu Bosne i Hercegovine gdje katolici čine manje od 5% stanovništva. Svoje projekte provode kroz uključivanje mladih ljudi u zemlji s ciljem animacije i obuke. Nizom komercijalnih aktivnosti (smještajni objekt, restoran, vrtić, teretana i parkiralište) centar djelomično financira svoje aktivnosti. U Sarajevu je također bilo prostora za posjet Muzeju ratnoga djetinjstva, muzej koji prikuplja predmete i priče koje su ispričali oni koji su u vrijeme opsade bili djeca, te  posjetiti sve četiri različite bogomolje koje se nalaze u gradu. Sarajevo se u stvari naziva i „Jeruzalem Europe“, s obzirom da se u radijusu od oko 500 metara nalaze katolička i pravoslavna katedrala, sinagoga, te brojne džamije. Koncem posjete Sarajevu, održana je i susret s predstavnicima Caritasa Bosne i Hercegovine, gdje je sudionicima predstavljeno općenito djelovanje Caritasa u postratnom periodu s posebnim naglaskom na razvoju socijalnog poduzetništva. Prezentirani su projekti koji se odvijaju u suradnji s Caritasom Italije, a u kojima bi svoje sudjelovanje u doglednom vremenu mogli uzeti i mladi iz Toscane.

Posljednja stanica Mostar, gdje je nakon lijepog obilaska povijesne jezgre, grupa upoznala još jednu lijepu stvarnost socijalne ekonomije: Udrugu Vedri osmijeh, koju su stvorile majke djece s teškoćama u razvoju kako bi im ponudile prostor za rad, rekreaciju i uključenost. Zapravo, udruga ima veliki vrt u kojem je izgrađen veliki staklenik, kroz projekt koji je financirala Europska unija, kako bi zajedno s djecom uzgajali mnogobrojno povrće, koje je potom prodano u gradu za samofinanciranje.

Putovanje se odvija u kontekstu vrlo snažnog prijateljstva, s obzirom na to da mnogi Caritas godinama djeluju u zemlji: sve je počelo u godinama nakon rata, kada su prvi dobrovoljci počeli odlaziti u Sarajevo kako bi donijeli materijalnu pomoć, koordinirano od Caritasa, biskupije u Volterri. Sljedećih se godina taj odnos razvio i poprimio obrazovnu vrijednost, posebno usmjerenu na mlade s ciljem razmjene dobrih praksi, posebno na teme međuvjerskog dijaloga, volontiranja mladih i socijalne ekonomije. Cilj je, dakle, odlazak mnogih mladih ljudi u narednim mjesecima!

Kako Bosna i Hercegovina može biti obrazovno oruđe za mlade?

Već neko vrijeme mnogi Caritasi u Toskani koriste vrijeme i resurse za održavanje odnosa s bosanskohercegovačkom stvarnošću, posebno razmišljajući i provodeći projekt razmjene namijenjen mladima. Djelovanje u Bosni i Hercegovini predstavljeno je kao primjer dobre prakse iz koje se može mnogo toga naučiti.

No, kako se krvavo ratno kazalište može predložiti kao primjer dobre prakse? Kako se zemlja u kojoj nacionalizmi nastavljaju širiti riječ etničke i vjerske podjele može smatrati dobrom praksom? Kako se zemlja koja predviđa podjelu učenika prema etničkom planu i programu može predstaviti kao nešto dobro? Kako se mjesto može smatrati dobrom praksom u kojoj se invaliditet shvaća kao prokletstvo sudbine i sramota koja treba biti sakrivena od zajednice? Kako se zemlja s najvećom stopom mina po četvornom kilometru, u kojoj vlada korupcija upravljana podvojenom i nacionalističkom politikom, koja ne daje nadu svojim mladim ljudima i zbog koje mladi doslovno bježe iz nje, može smatrati dobrim primjerom za bilo što?

Ova zemlja je primjer dobre prakse zahvaljujući mnogim ljudima koji bježe i protive se tim paradoksalnim logikama i daju primjer, u svom svakodnevnom životu, mogućnosti drugačije stvarnosti. Mnogi su bili tijekom rata, a mnogi su i danas, nakon što je rat završio već 26 godina, ali to se ne može reći za proces pomirenja. Kako Paolo Rumiz piše u Maskama za masakr „u Sarajevu ljudi traže slike smrti, ali nalaze slike života“. Mnogi ljudi su dali i ponudili svoje svjedočanstvo u tom smislu.

No, mnogi se i dalje protive svim gore opisanim paradoksima. To čini udruga Youth for Peace (Mladi za mir), organizacija koju čine mnogi mladi ljudi četiri glavne religije (islam, katolicizam, pravoslavlje i judaizam), koji svakodnevno svjedoče o ljepoti međuvjerskog dijaloga i mirnog suživota.

To čini Škola za Europu, koju je stvorila Vrhbosanska nadbiskupija pod vodstvo mons. Pere Sudara, a kojoj mogu pristupiti svi učenici svih etničkih skupina i vjera, a ako dođe do tučnjave „to je zato što su dva dječaka bila zaljubljena u istu djevojku, svakako ne zbog etničke ili vjerskih razloga“.

To radi Caritas Bosne i Hercegovine i ona socijalna poduzeća koja u zemlji bez neke zaštite i potpore u korist trećeg sektora u svoje aktivnosti uključuju osobe s invaliditetom, osobito mlade s s Down sindromom ili s posebnim potrebama. Govorimo o Livču, farmi sa sjedištem u Banjoj Luci, Greens d.o.o. u Sarajevu, socijalnom poduzeću Caritasa Mostar, RAD-DAR u Mostaru i Udruzi Vedri Osmijeh.

To čini Nadbiskupijski centar za mlade Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, koji nastoje da animiraju katoličku zajednicu, u izrazitoj manjini u zemlji, obučiti nove volontere i, prije svega, ponuditi razlog za novu nadu mladim ljudima tog područja: slobodni su otići, ali i ostati.

Požuri polako (Festina lente), moto je grada Sarajeva.

Stvarnost ove zemlje izuzetno je složena, vjerojatno je nemoguće razumjeti. Unatoč tome, iz tolikog pepela nastaje svjetlo koje označava jasan i definiran smjer.

Za ova lica, za mogućnost ovih susreta i odnosa, Bosna i Hercegovina može biti lijepa formativna prilika za naše mlade ljude. (caritas.ba/toscana oggi)