Malodušnost vlada među žrtvama potresa u Alepu u Siriji. Kreću se među ruševinama svojih domova pokušavajući odnijeti što mogu. Buldožeri ruše oštećene i neuseljive objekte. Dani su obilježeni obrocima. Svjedočanstvo Elia Kajminija, redatelja, dramaturga koji kao prognanik radi u koledžu Terra Sancta gdje fratri ugošćuju 1.500 ljudi. Solidarnost generalnog ministra OFM, o. Fusarellija.

„Situacija je sve tragičnija. Kako dani prolaze, pred našim očima izranja neizrecivo razaranje: kuće, zgrade, uredi srušeni. Potresi se nastavljaju i, čak i ako su manjeg intenziteta, izazivaju podrhtavanje zgrada koje još stoje, a koje su sve više izložene opasnosti od urušavanja. Alep je uglavnom izbrisan. Nije bilo dovoljno 12 godina rata i šest godina opsade da se uništi, već strašan potres koji je trajao minutu“: s koledža Terra Santa u Alepu, gdje se sklonio sa suprugom i kćerima nakon potresa 6. veljače, govoreći za SIR Elia Kajmini, redatelj, dramaturg i voditelj centra „Umjetnost i psihologija“ koji djeluje u sklopu instituta. Elia surađuje s ocem Samharom Ishakom, ravnateljem koledža Terra Sancta gdje je dočekano oko 1.500 žrtava potresa, bilo ih je 2.500 u razdoblju nakon potresa. Broj mrtvih dosegao je 40 tisuća, a tisuće su nestale, bilanca koja se ažurira iz sata u sat. Spasioci nastavljaju kopati u nadi da će pronaći još uvijek žive ljude. Kao što se dogodilo, primjerice, u Antakyi u Turskoj, gdje su dva brata u dobi od 8 i 15 godina izvučena živa 181 sat nakon potresa. Dvostruko spašavanje u Kahramanmarasu (Turska), žena i 17-godišnji mladić spašeni su 8 dana nakon potresa. Prava čuda. Što se tiče pomoći Siriji, situacija bi se trebala poboljšati sada kada je sirijski predsjednik Bashar al-Assad odlučio otvoriti dva prijelaza Bab Al-Salam i Al Ra'ee kako bi se omogućila pravovremena dostava humanitarne pomoći. Za glavnog tajnika UN-a, Antonia Guterresa, „otvaranje ovih prijelaza, osim olakšavanja humanitarnog pristupa, ubrzavanja odobravanja viza i olakšavanja putovanja, omogućit će više pomoći da uđe, i to brže“.

Malodušnost vlada u Alepu. „Svaki dan koji prođe slušamo vijesti o mrtvim, hospitaliziranim, traumatiziranim, nestalim ljudima. Dugačka lista prijatelja, poznanika, rodbine koja se dramatično ažurira. Stanovništvo je obeshrabreno, frustrirano, razočarano. Osjećaj napuštenosti prožima većinu Alepinaca – kaže on –. Dolazak konvoja prve pomoći u grad nije bio dovoljan da vrati kakvu takvu nadu, pa ni posjet izaslanstva WHO-a. U nedjelju 12. veljače organizirali smo zabavu za djecu ovdje u centru, uz lutkarsku predstavu i male poklone kako bismo im izmamili osmijeh i podigli moral obitelji.

Dani u koledžu Terra Sancta teku polako isprekidani obrocima: „tri dnevno, doručak, ručak, koji se priprema u velikoj kantini latinske župe i prevozi kombijima do koledža, i večera. Kruh, sir, riža, humus, nešto povrća je sve što možete pronaći. Nahraniti 2.000 ljudi nije lako u ovim uvjetima. Zahvaljujući Caritasu Sirije i drugim humanitarnim organizacijama stigli su madraci, deke, paketi zdravlja i lijekovi. Čini se da je ublažavanje sankcija s američke strane pogodovalo dolasku pomoći, da vidimo hoće li se to nastaviti“, kaže Elia. Pred velikim vratima Fakulteta čuju se teška vozila kako kopaju i ruše kuće koje su proglašene neupotrebljivima, jer nisu sigurne. „Vlasnici su imali samo toliko vremena da odnesu što su mogli i onda odvezu buldožeri. Oni koji imaju kuće u dobrom stanju ne namjeravaju se vratiti, jer se boje. Nedostatak struje povećava svakodnevne poteškoće, a strah čini ostalo“. „Svi smo svjesni da nas čekaju teška vremena – zaključuje Elia. Znamo što nas čeka, ali ne znamo što učiniti bez pomoći“.

U Knayeu se srušilo 80% kuća. Ne zna to ni mala kršćanska zajednica koju čini tri većinski kršćanska sela u dolini Orontes, Knaye, Yacoubieh i Gidaideh, u pokrajini Idlib, uporištu u rukama pobunjenika koji su se borili protiv režima predsjednika Assada. Otac Hanna Jallouf, župnik je Knayea, ali je u Damasku, jer se ne može vratiti u svoju župu, udaljenu samo 50 km od Idlibe. Od 6. veljače u stalnom je kontaktu sa svojim subratom ocem Luai Bsharatom koji je nekoliko sati nakon potresa nevladine organizacije Pro Terra Sancta opisao situaciju u kršćanskim selima na sljedeći način: „Gospodin me spasio od sigurne smrti. Moja crkva i veliki dio samostana potpuno su van funkcije. Provodimo puno vremena s ljudima liječeći ih i posjećujući ih. Većina kuća je oštećena. Hvala Bogu, Gospodin nam je spasio živote, ali toliko je susjeda umrlo, iako točan broj još uvijek ne možemo reći. Pomoć teško stiže i komunikacije su često u prekidu“. Otac Luai je dobro i pokušava učiniti sve što može kako bi ostao blizu ljudi pogođenih potresom - potvrđuje otac Hanna za SIR -. Dođite i posjetite naše vjerne izbjeglice u prihvatnim centrima i šatorskim naseljima. Šteta je velika na crkvama i crkvenim objektima. Njegova crkva u Yacoubiehu nije prikladna za bogoslužje, čak je i u Knayeu ista situacija. Ovdje je uz pomoć nekih vjernika premjestio klupe, očistio crkvu i popravio krov“.

Sporost pomoći tjera mnoge obitelji da napuste Alep i Latakiju, najteže oštećene gradove, u Damasku. „Mnogo ljudi dolazi – potvrđuje franjevac – i zato otvaramo vrata samostana glavnog grada. Prošle nedjelje kard. Mario Zenari, apostolski nuncij u Siriji”.

Pozdrav generalnog ministra Braća iz Sirije također su primili solidarnost i blizinu generalnog ministra reda, oca Massima Fusarellija, koji se trenutno nalazi u Kolumbiji.

„Draga braćo u Siriji, i dalje sam uz vas i vaš narod u ovoj drami smrti i boli. Dobro znam – stoji u poruci poslanoj SIR-u – da je naša nazočnost i pomoć koju nudite veliki znak, kao što su to činila braća Svete zemlje kroz stoljeća. Pratim razvoj događaja i pomoć koju dobivamo kao narudžbu. Bratski zagrljaj koji čeka da nas vidi u tvojoj tako ranjenoj zemlji. Mir i dobro s blagoslovom svetog Franje. Pozdravljam sve fratre koji su tu, jednog po jednog.” (caritas.ba/Caritas Aleppo)