SIR je razgovarao s direktorom Caritasa Anatolia, Johnom Farhadom Sadredinom, sa sjedištem u Iskenderunu, Turska. Prognanici su smješteni i u biskupsku rezidenciju koja je ostala nedirnuta razaranjima, za razliku od katedrale. Caritas Anatolia sada će od lokalnih vlasti zatražiti dozvolu za distribuciju toplih obroka i deka u dva dijela grada. Ovdje je katolička zajednica vrlo mala, manje od 120 ljudi. Ali pomoć se dijeli svima bez razlike.

Potres magnitude 7,9 koji je pogodio Tursku u noći na 6. veljače izazvao je porast razine mora, što je rezultiralo poplavom grada Iskenderuna: srušilo se najmanje 200 zgrada i dvije bolnice. U tijeku su napori na izvlačenju ljudi koji su ostali pod ruševinama, no strahuje se da bi broj žrtava mogao biti vrlo velik. Katedrala je potpuno uništena: „Ostao je još samo jedan zid, apsida i predvorje. Među našim župljanima potres je ubio cijelu obitelj. Pravoslavna crkva je uništena, protestantski pastor i njegova obitelj su umrli. Jučer poslijepodne spasioci su uspjeli spasiti majku s dvoje djece, ali su mnoge druge kuće teško oštećene.“ Johna Farhada Sadredina, ravnatelja Caritasa Anatolia, koji opslužuje gotovo polovicu turskog teritorija, kontaktirao je SIR u Iskenderunu gdje se on nalazi. Katolička zajednica je vrlo mala, broji manje od 120 ljudi uključujući Maronite, Melkite, Kaldejce i Sirijce. U najsigurnijim dijelovima biskupske rezidencije od jučer je smješteno 75 prognanika, uključujući starije, mlade i djecu. Katolici, pravoslavci i muslimani, bez razlike, po običaju idu u Caritas. Nekada su imali pučku kuhinju koja je svakodnevno dijelila obroke za 70 starijih osoba, dostavljajući obroke i u domove bolesnih.

„Trenutno su u blagovaonici“, kaže. „Sinoć smo priredili večeru i jeli uz svijeće, jer nema struje. Podijelili smo deke, noćas će opet tamo spavati. U našim prostorima, koji se nalaze u dvorištu katedrale, ima mnogo prostorija koje su ranije bile rezervirane za gostoprimstvo, ali ljudi se boje boraviti u zatvorenim prostorima zbog straha od daljnjih potresa.“ Sadredin je objasnio, „biskupski stan i naši uredi imaju pukotine, pa smo se preselili u sigurnija područja.“

„Nema tekuće vode, struje, grijanja od jučer”, nastavio je. „Teško. Vodu smo crpili iz bunara, ali je više ne pijemo, jer ne znamo je li zaražena bakterijama. Čekamo prvo da se urade testovi.“ Hitne potrebe uključuju „hranu, deke, pelene za djecu i bolesne, mlijeko i potrepštine za osobnu higijenu“. „Ako bismo uspjeli prikupiti nešto novca, mogli bismo barem platiti šestomjesečnu ili godišnju stanarinu za ljude koji su izgubili svoje domove“, dodao je.

Volonteri stižu iz Istanbula kako bi pomogli malom centru Caritasa u Anadoliji. „Smišljamo najbolje načine za pružanje pomoći“, kaže on. „… Imam zakazan sastanak sa zamjenikom prefekta Iskenderuna kako bih dobio dozvolu za distribuciju deka, kako ne bismo riskirali kršenje propisa.“ Zapravo, Zeleni polumjesec je zadužen za hitne slučajeve, a Turska civilna obrana koordinira napore pomoći. „… Kamioni su puni humanitarne pomoći stigli iz župe u Izmiru (Smirna) i od nas je zatraženo da sve predamo vladi“, nastavlja. „Donekle su u pravu, jer inače postoji opasnost da situacija postane kaotična, pri čemu će jedni dobiti previše, a drugi ništa. Pa će oni dijeliti pomagala.“

Ravnatelj Caritasa Anatolia kaže da će također tražiti dopuštenje za pripremu toplih obroka koji će se dijeliti u dva različita dijela grada „s obzirom da veliki broj ljudi spava vani, u javnim vrtovima ili u svojim automobilima“. „Morat ćemo odlučiti gdje ćemo djelovati - u dva ili najviše tri grada - jer je najmanje 10 gradova pogođeno i nemoguće nam je pokriti svako područje.“

Sadredin se prisjeća trenutka potresa: „Bilo je strašno i dugo je trajalo. Ljudi su izašli van. Izašli smo i na otvoreno“. Ravnatelj Caritasa Anatolia sada strahuje da će broj poginulih biti puno veći od procijenjenih 10.000 prijavljenih do sada: „Bojim se da se situacija neće mnogo razlikovati od katastrofe koja je pogodila Istanbul prije 23/24 godine. U početku je bio jak potres, zatim mala podrhtavanja i ljudi su se vratili u svoje domove unatoč šteti, ali onda je drugi jak potres prouzročio kolaps.“ (caritas.ba/SIR)