Ovih dana u Rimu i u Vatikanu održavaju se dvije važne konferencije i to Regionalna konferencija Caritasa Europa i 22. opća izborna konferencije Caritasa Internationalis, a koje su prevažne za život Caritasa na svim razinama diljem svijeta.
Ovim povodom papa Franjo primio je u četvrtak, 11. svibnja 2023. godine u podne, u privatnu audijenciju sve sudionike obiju konferencija. Bila je ovo prilika pozvati najodgovornije u Caritasu diljem svijeta na daljnju izgradnju službene karitativne ustanove Katoličke Crkve na dobro čovjeka u nevolji.
Papa Franjo obratio se sudionicima ovim riječima:
„Draga braćo i sestre Caritasove obitelji,
Nakon zločina i razaranja u Drugom svjetskom ratu, časni Pio XII pokazuje suosjećanje i brigu cijele Crkve za ljudsku obitelj i za mnoge situacije u kojima su oružani sukobi ugrožavali živote muškaraca, žena, djece i staraca, i zaustavljali njihov integralni ljudski razvoj. Papa Pio je proročanski potaknuo osnivanje tijela koje bi podržavalo, koordiniralo i povećalo suradnju među brojnim postojećim karitativnim organizacijama preko kojih je sveopća Crkva naviještala i svjedočila, riječima i djelima, Božjoj ljubavi i Kristovoj naklonosti prema siromašnima, najmanjima, napuštenima i odbačenima.
Sveti Ivan Pavao II. nastojao je istaknuti blisku vezu koja je od samog početka spajala Caritas Internationalis s pastorima Crkve, a posebno Petrovom nasljedniku, koji predsjedava Crkvama u ljubavi. Caritas Internationalis to postiže prije svega tako što crpeći iz izvora ljubavi u Crkvi, Kristovo darivanje sebe svojima na Posljednjoj večeri. Nikada ne smijemo zaboraviti da je u ishodištu svih naših karitativnih i društvenih aktivnosti Krist sebe koji, 'ljubivši svoje na svijetu, do kraja ih je ljubio' (Iv 13,1).
Euharistija, sakramentalni znak žive, stvarne i trajne prisutnosti Krista koji prinosi sebe za nas i koji nas je prvi ljubio ne tražeći ništa zauzvrat, 'Gospodin dolazi u susret čovjeku, stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1,27), čineći se njegovim suputnikom duži način'.
Euharistija je namijenjena nama. Hrana i piće su ono što nas održava na našem putu, to nas krijepi u umoru, diže nas kad padnemo i zove nas da slobodno prihvatimo sve što je Bog učinio za nas i za naše spasenje. U prisutnosti ovog velikog i neizrecivog otajstva, bezuvjetnog i preobilnog dara koju je Krist iz ljubavi napravio od sebe, ostajemo zadivljeni, a ponekad i potreseni.
Poput Židova kojima su Petrove riječi probole srce na dan Pedesetnice, i mi se moramo zapitati: 'Braćo, što nam je činiti? ' (Djela 2:37). Možemo ući u radosno i preobilno otajstvo 'uzvraćanja' sa zahvalnošću, iskazujući svoju zahvalnost Bogu obraćajući se našoj braći i sestrama koji pate, koji su u potrebi brige, koji zahtijevaju našu pomoć da povrate svoje dostojanstvo kao sinovi i kćeri otkupljeni 'ne s propadljive stvari, nego s predragocjenom krvlju Kristovom' (1 Pt 1,18-19).
Svatko od nas može uzvratiti Božju ljubav prema nama tako da postane njezin znak i oruđe za druge. Ne postoji bolji način da pokažemo Bogu da razumijemo značenje Euharistije od dajući drugima ono što smo sami primili (usp. 1 Kor 11,32). Kada je, kao odgovor na Kristove ljubavi, činimo sebe darom za druge, naviještamo Gospodinovu smrt i uskrsnuće dok ne dolazi (r. 26). Na taj način očitujemo najautentičnije značenje tradicije.
Važno je vratiti se izvoru, Božjoj ljubavi prema nama, upravo zbog identiteta Caritas Internationalis izravno ovisi o misiji koju je primio. Ono što ga razlikuje od druge agencije koje djeluju u socijalnoj sferi njezin je crkveni poziv. I ono što specificira njegovu uslugu unutar Crkve, u usporedbi s mnogim drugim crkvenim udrugama i ustanovama posvećenim milosrđu, njegova je zadaća pomagati i podupirati biskupe u njihovom vršenju pastoralnog Caritasa, u zajedništvu s Apostolskom Stolicom i u skladu s učiteljstvom Crkve. S tim u vezi, svjestan sam da radite na partnerstvu i bratskoj suradnji kao temeljnim stupovima Katoličkog identiteta Caritasa: Zahvaljujem vam i pozivam vas da nastavite tim putem. Da vas potakne da ustrajete u svom zalaganju za službu Caritasa otvorena srca i obnovljene nade, molio bih vas da ponovno pažljivo pročitate postsinodalnu pobudnicu Amoris Laetitia, a posebno njegovo četvrto poglavlje. Iako se bavi obiteljskim i bračnim životom, to poglavlje sadrži uvide koji mogu biti korisni u usmjeravanju posla koji vas čeka u budućnosti i u davanju novi poticaj vašoj misiji.
Pišući kršćanskoj zajednici u Korintu, sveti Pavao navodi da je caritas 'više izvrstan put' (1 Kor 12,31) da upoznamo Boga i shvatimo bitne stvari kršćanskog života. O tome govori poznati 'hvalospjev ljubavi', apostol ističe kako nedostatak ljubavi isprazni svaku djelatnost svoju supstancu, ostavljajući samo vanjsku formu, ali ne i unutarnju stvarnost. Čak i najneobičnija djela, čak i najherojskija djela velikodušnosti, kao što je davanje sve svoje imovine kako bi se pomoglo izgladnjivanje (usp. 1 Kor 13,3), ako se provodi bez milosrđa, nema nikakve koristi.
Bez ispovijedanja vjere u Boga Oca, izvor svakog dobra; bez toga iskustvo prijateljstva s Kristom, koji je otkrio lice trojstvene ljubavi; bez vodstva Duha Svetoga koji vodi ljudsku povijest prema punini života (Iv 10,10), ništa ne ostaje osim izgleda - ne više dobrota, već samo privid dobrote.
Tada bi bilo lako izgubiti iz vida svrhu đakonije, službu kojoj pripadamo pozvani, naime, dijeliti radost evanđelja i njegove poruke jedinstva, pravde i mira. To bi se moglo lako povinovati svjetovnim načinima razmišljanja koji bi nas odvratili na pragmatični aktivizam ili osobni interes koji ranjava crkveno tijelo.
Milosrđe - caritas - naš je život; to je ono što nas čini 'biti' ono što jesmo. Kad se zagrlimo Božja ljubav i kada ljubimo jedni druge u njemu, ulazimo u dubine našeg identiteta, kao pojedinaca i kao Crkva, i smisao našeg postojanja. Shvaćamo ne samo koliko su važni naši vlastiti životi, ali i koliko su dragocjeni životi drugih. Jasno opažamo kakav je svaki život jedinstven i neotuđiv, čudo u Božjim očima.
Ljubav nam otvara oči, širi pogled i omogućuje nam da prepoznamo stranca koji prelazi naš put lice brata ili sestre koji ima ime, priču, dramu, na kojoj ne možemo ostati ravnodušan. U svjetlu Božje ljubavi stvarnost drugoga izlazi iz sjene, izranja od beznačajnosti, a dobiva vrijednost, relevantnost. Potrebe bližnjega nas izazov, nevolja, može probuditi u nama osjećaj odgovornosti. Uvijek otkrivamo u svjetlu ljubavi snagu i hrabrost da odgovorimo na zlo koje pritišće druge, da osobno odgovorimo na to zlo, i suočiti se s tim posvećujući se u potpunosti, zasučući rukave. Božja ljubav nas čini smislenim težinu ljudskosti drugoga kao jaram koji je blag i breme koje je lako (usp. Mt 11,30). To nas navodi da osjetimo tuđe rane kao svoje i izaziva nas da izlijemo melem bratstva na nevidljive rane koje opažamo prisutne u njihovom srcu.
Želite li znati živi li kršćanin milosrđe? Zatim pažljivo pogledajte jesu li voljni pomoći slobodno, s osmijehom na licu, bez gunđanja ili živciranja. Milosrđe je strpljivo, piše Pavao, a strpljivost je sposobnost podnošenja neočekivane kušnje, svakodnevnih napora, ne gubeći radost i pouzdanje u Boga. Jer to je rezultat sporog, muke duha, u kojima učimo ovladati sobom i priznati svoja ograničenja. Kako se učimo odnositi prema sebi, međuljudska zrelost se također razvija, a mi to shvaćamo da i drugi ljudi “imaju pravo živjeti u ovom svijetu, baš takvi kakvi jesu” (Amoris Laetitia, 92). Oslobađanje od samoreferencijalnosti, od razmatranja onoga što želimo za sebe kao jezgra oko koje se sve vrti, čak do te mjere da druge pokoravamo našim željama, zahtijeva ne samo obuzdavanje tiranije naše usredotočenosti na sebe, već i njegovanje kreativnog i dinamičnog sposobnost da karizme i kvalitete drugih dođu do izražaja.
Živjeti milosrđe - caritas - stoga podrazumijeva biti velikodušan i dobronamjeran, priznavati za primjer da je za konstruktivan zajednički rad prvo potrebno 'napraviti prostor' za druge. Mi to radimo kada smo otvoreni za slušanje i dijalog, spremni razmotriti mišljenja koja se razlikuju od naših, ne inzistirajući na vlastitim stavovima, ali umjesto toga tražeći točku susreta, put posredovanja. Kršćanin koji živi uronjen u Božju ljubav ne njeguje zavist, jer 'ljubav nema prostor za nelagodu zbog sreće druge osobe' (Amoris Laetitia, 95).
Ljubav nije hvalisava ili arogantna, jer ima osjećaj za mjeru. Ljubav nas ne uzdiže drugima, ali nam dopušta da im pristupimo s poštovanjem i ljubaznošću, blagošću i nježnošću, osjećajno na njihove slabosti. 'Ako želimo razumjeti, oprostiti i služiti drugima iz srca, naš ponos mora biti ozdravili i naša se poniznost mora povećati' (Amoris Laetitia, 98).
Ljubav nije sebična, već ima za cilj promicati dobro drugih i podržati ih u njihovom nastojanja da se to postigne.
Ljubav ne uzima u obzir pretrpljene nepravde, niti ogovara učinjeno zlo drugi; naprotiv, razborito iu tišini sve povjerava Bogu, ostavljajući po strani prosuđivanje.
Ljubav pokriva sve, veli Pavao, da ne sakrije istinu, kojoj se kršćanin uvijek raduje, nego razlikovati grijeh od grešnika tako da, dok je prvi osuđen, drugi može biti spremljeno. Ljubav sve opravdava kako bismo svi našli utjehu u milosrdnom Očevu zagrljaju i biti zaogrnut njegovim oprostom punim ljubavi.
Pavao zaključuje svoju 'hvalospjev' izjavom da je milosrđe, kao izvrsniji način da se dođe do Boga, veći od vjere i nade. Ono što Apostol kaže potpuno je istinito. Dok vjera i nada jesu 'privremeni darovi', to jest, povezani s našim životima kao hodočasnika i putnika na ovoj zemlji, milosrđe, Nasuprot tome, je 'definitivni dar', zalog i predokus konačnog vremena, Kraljevstva Božjeg.
Sve drugo će proći, a milosrđu nikad kraja. Dobro koje se čini u Božje ime je dobar dio nas koji neće biti izgubljen ili izbrisan. Božji sud nad poviješću temelji se na 'danas' ljubavi, na njegovom razlučivanju onoga što smo učinili za druge u njegovo ime. Kao što Isus obećava, nagrada će biti vječni život: 'Dođite blagoslovljeni Oca mojega! primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta' (Mt 25,34).
Od početka je Caritas Internationalis zamišljen i željen kao izraz crkveno zajedništvo, sredstvo i očitovanje unutarcrkvenog agapea, posrednika između sveopće i partikularnih Crkava, te podržavanje uključenosti cijelog Božjeg naroda u djelo milosrđa. Vaš prvi zadatak je surađivati sa sveopćom Crkvom u sijanju sjemena, naviještajući Evanđelje kroz dobra djela. Ovdje nije riječ samo o pokretanju projekata i strategija koje se dokazuju uspješno i djelotvorno, ali i uključivanja u trajni proces misionarskog obraćenja. Vas od njih se traži da pokažu da Evanđelje 'odgovara na najdublja očekivanja ljudske osobe: odgovor na svačije dostojanstvo i ispunjenje u uzajamnosti, zajedništvu i plodnosti' (Amoris Laetitia, 201). Iz tog razloga, najvažnije je spomenuti intimnu vezu između rasta u osobnoj svetosti i crkvenom misionarskom obraćenju. Pozvani su svi koji rade za Caritas posvjedočiti tu ljubav pred svijetom. Budite misionarski učenici! Slijedite tragove Krista!
Drugo, pozvani ste pratiti mjesne Crkve u njihovom aktivnom zalaganju za pastoral milosrđa. Pobrinite se za osposobljavanje kompetentnih laika sposobnih prenijeti poruku Crkve politički i društveni život. Izazov zrelog i svjesnog laika aktualan je kao i uvijek, od njihova prisutnost dopire do svih onih sfera koje izravno dotiču živote siromašnih. Mogu se izraziti sa kreativna sloboda majčinsko srce Crkve i briga za socijalnu pravdu, zahvaljujući njihovim uključenost u izazovan posao mijenjanja nepravednih društvenih struktura i promicanja sreće ljudske osobe.
Na kraju, preporučujem jedinstvo. Vaša konfederacija obuhvaća mnogo različitih identiteta. Doživite svoju različitost kao blago, pluralizam kao resurs. Natječite se u iskazivanju poštovanja jednih za druge, i dopustite sukobima da dovedu, ne do podjela, već do susreta i rasta.
Dok vas sve preporučujem zagovoru Marije, Majke Crkve, molim vas, molite za mene.
Na tebe i na sve one koji te podupiru u tvom radu, molim Gospodina blagoslov.“
Istoga dana popodne u Vatikanu, nakon ručka u Auli Pavla VI., slijedilo je prvo zasjedanje u Sinodalnoj auli. Tema prvog zasjedanja bila je uvodnog karaktera na kojemu su predstavljene sve regije Caritasa Internationalis kao i sve njezine članice uz predstavljanje promjena u važećem Statutu Caritasa Internationalis i davanje općih smjernica za djelovanje Caritasa Internationalis u vremenu koje slijedi.
U večernjim satima slavljeno je euharistijsko slavlje u bazilici sv. Petra kojemu je predsjedao kardinal Michael F. Czerny SJ je kanadski prelat Katoličke crkve, rođen u Čehoslovačkoj, koji je prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja od 23. aprila 2022. uz suslavlje pristunih biskupa i svećenika među kojima su bili aktualni ravnatelji Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević i Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik.
22. opća konferencija Caritasa Internationalis nastavlja svoj rad do utorka navečer, 16. svibnja 2023. godine prema predviđenom i prihvaćenom dnevnom redu i izborom predsjednika, generalnog tajnika i osoba za druge službe uz druge prevažne teme. (caritas.ba)