Nakon 12 godina patnje u Siriji, potrebno je žurno djelovanje kako bi se spriječilo daljnje degradiranje uvjeta života ljudi i širenje nejednakosti i gladi.
Od 14. do 15. lipnja 2023. godine predstavnici donatora, država domaćina izbjeglica, agencija UN-a i nevladinih organizacija sastaju se na sedmoj Briselskoj konferenciji o potpori budućnosti Sirije i regije.
Caritas Internationalis, Caritas Europa, Caritas Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MONA) pohvaljuju napore i obveze donatora tijekom godina kao odgovor na sirijsku krizu, koja je donijela olakšanje milijunima ljudi. Bez obzira na širenje humanitarnih kriza diljem svijeta, naši kolektivni napori u pružanju potpore Sirijcima u krajnjoj potrebi daleko su od kraja. To zahtijeva potvrđivanje obveza, povećanje resursa i prilagodbu politika kako bi se razmjerno i primjereno odgovorilo na humanitarne potrebe stanovništva u Siriji i regiji. Vjerujemo da Konferencija mora poslati snažnu poruku nade i otpornosti sirijskom narodu. Nadamo se da će oni koji sudjeluju iskoristiti priliku za to.
U svjetlu gore navedenog, svi ministri, kreatori politika i donatori koji sudjeluju na sedmoj konferenciji u Bruxellesu trebali bi razmotriti sljedeće kao prioritetne političke preporuke:
1. Dajte prioritet strategijama lokalizacije pomoći i njihovoj provedbi na svim razinama osiguravanjem osnaživanja, financiranja, jačanja kapaciteta i zastupljenosti civilnog društva (lokalnih nevladinih organizacija, uključujući i vjerske organizacije) na terenu. Prioriteti koje su postavile lokalne organizacije članice Caritasa uključuju važnost sustavnog pristupa kaskadnoj potpori za opće troškove i fleksibilno, višegodišnje financiranje lokalnih organizacija. Osim toga, donatori, agencije UN-a i međunarodne nevladine organizacije (MNVO) trebaju uspostaviti redoviti i strukturirani pristup dijalogu o prioritetima lokalizacije koje su identificirali lokalni akteri u svakom od središta u Siriji, kao i u Libanonu, Jordanu i Turskoj. Humanitarni nacionalni timovi (HNT) ili ekvivalentne UN/NVO strukture odlučivanja na visokoj razini u svakom kontekstu trebaju razviti strategije lokalizacije HNT-a (ili mape puta), a relevantna skupina za koordinaciju donatora trebala bi se uključiti u ovaj proces kako bi pružila perspektive i utjecaj donatora za pomoć katalizirati promjenu. Takve HNT strategije lokalizacije trebale bi uspostaviti mjerljive pokazatelje za praćenje napretka u širenju dobrih praksi, rješavanju prepreka i kataliziranju odgovornosti u svim dimenzijama pravednih partnerstava, pristupu financiranju, potpori za jačanje kapaciteta i smislenom sudjelovanju u donošenju odluka. Isto tako, i pojedinačni donatori i skupine za koordinaciju donatora trebaju artikulirati svoje prioritete.
2. Sustavno integrirajte žurne intervencije s programima ranog oporavka (sigurnost hrane, zdravlje i sredstva za život) kako bi bile održivije i učinkovitije. Unatoč izazovima, nevladine organizacije - uključujući lokalne vjerske organizacije - sposobne su isporučiti programe koji podupiru Sirijce da ne ovise samo o osnovnim darovima, već i da se bave poljoprivredom, mikro-poduzećima, obnovom svojih domova i drugim pristupima koji podržavaju njihovo dostojanstvo i otpornost.
3. Nastaviti promicati i jačati programe zaštite kako bi se osiguralo uključivanje zaštite, zaštita i odgovornost prema pogođenom stanovništvu. Konkretno, vlade donatora i međunarodna zajednica trebaju surađivati s relevantnim agencijama UN-a, zemljama domaćinima i sirijskim lokalnim vlastima kako bi potaknuli i osigurali da svaki povratak sirijskih izbjeglica bude dobrovoljan, informiran, dostojanstven i siguran, te da se provodi u skladu s međunarodnim pravom i standardima o izbjeglicama.
4. Poticati, podržavati i sudjelovati u konstruktivnim dijalozima za rješavanje neželjenih posljedica koje jednostrane sankcije imaju na pravodoban i kvalitetan pristup stanovništva humanitarnoj pomoći, uključujući vitalna dobra i usluge. To se može dogoditi uspostavom učinkovitih, transparentnih i pojednostavljenih postupaka za pristup učinkovitim trajnim humanitarnim izuzećima - i tamo gdje trajna izuzeća ne postoje, kao što su autonomni režimi sankcija EU-a, da se uvedu trajna izuzeća. Štoviše, potrebno je provesti neovisnu procjenu negativnih posljedica sankcija na živote i dostojanstvo civila kako bi se njihov utjecaj smanjio, a gdje je to moguće i otklonio. Kako bi se to osiguralo, Komisija EU-a trebala bi se u nadolazećem prijedlogu Direktive o definiciji kaznenih djela i kazni za kršenje restriktivnih mjera Unije pozabaviti jasnim izuzećem humanitarnih aktivnosti, uključujući sve humanitarne aktere i partnere u provedbi, te se posebno pozvati na Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2664. Konačno, budući da šestomjesečna humanitarna izuzeća koja su uvela Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo uskoro istječu, potičemo ih da razmotre produljenje humanitarnog izuzeća na neodređeno vrijeme. Naše iskustvo pokazuje da je šest mjeseci nedovoljno da se učinkovito uklone dugotrajne prepreke izazvane sankcijama koje ometaju odgovarajuće napore pomoći nakon katastrofalnog potresa u veljači 2023.
5. Udvostručiti i nastaviti političke napore kako bi se riješili temeljni uzroci tekućeg nasilja i sukoba u Siriji kako bi se izbjegla daljnja patnja i ponižavajući uvjeti života ljudi. Poštivanje ljudskih prava i dostojanstva sirijskog stanovništva mora biti u središtu toga, a sirijsko civilno društvo mora dobiti podršku kako bi imalo glas i smisleno sudjelovanje u političkom procesu donošenja odluka. Na primjer, jordanska inicijativa trebala bi se dalje razvijati u dogovoru sa sirijskim akterima civilnog društva koji imaju stručnost u ljudskim pravima i zaštiti, te agencijama UN-a kao što je UNHCR odgovornim za praćenje zaštite kako bi se informiralo o donošenju odluka o povratku interno raseljenih osoba i izbjeglica unutar Sirije.

Pozadina

Nakon više od dvanaest godina sukoba, Sirija je i dalje jedna od najsloženijih humanitarnih i zaštitnih situacija u svijetu. U ovom ionako iznimno krhkom i nestabilnom kontekstu, početkom veljače ove godine dva su velika potresa pogodila južnu Tursku i sjevernu Siriju, praćena tisućama naknadnih potresa, uzrokujući značajan broj smrtnih slučajeva i ozlijeđenih, kao i ozbiljnu štetu na infrastrukturi i zgradama. U pogođenim područjima Sirije (Alep, Latakija, Hama, Idlib i Tartous) procjenjuje se da je blizu 9 milijuna ljudi teško pogođeno posljedicama potresa. Šteta je veća na sjeverozapadu, gdje je u Alepu pogođeno više od 4,2 milijuna ljudi, au Idlibu 3 milijuna ljudi. Više od 7400 zgrada potpuno je ili djelomično uništeno. Psihološki i fizički učinci ove katastrofe dolaze povrh postojeće eksponencijalne nevolje/traume i krajnjeg očaja sirijskih ljudi. S obzirom na ozbiljnu štetu nanesenu civilnoj infrastrukturi i privatnoj imovini/kućama, uz razaranje povezano s ratom/sukobom, hitno su potrebni opsežni napori za rehabilitaciju i obnovu. Prije potresa, 5,7 milijuna ljudi je trebalo sklonište. Potresi su pogoršali ionako velike humanitarne potrebe diljem Sirije.
Posljednjih godina oko 6,6 milijuna sirijskih izbjeglica potražilo je sigurnost izvan zemlje - uglavnom u susjednim zemljama -, a još 6,8 milijuna ljudi je interno raseljeno i živi u teškim uvjetima. Ova zemlja još uvijek ima najveći broj interno raseljenih osoba na svijetu. Žene i djevojčice posebno su pogođene krizom, a više od dvije trećine raseljenih danas su žene i djeca.
U 2022. godini prije potresa 15,3 milijuna ljudi bilo je u ozbiljnoj i akutnoj potrebi za humanitarnom pomoći, najveći broj ljudi u potrebi od početka krize, a 90% kućanstava nije moglo podmiriti svoje osnovne potrebe. IRL (Interno Raseljena Lica) koji su prvobitno bili raseljeni zbog sukoba sve više prijavljuju da su ponovno raseljeni u potrazi za boljim mogućnostima za život i osnovnim potrebama. Kontekst smještaja izbjeglica također je pogođen. To je vidljivo u Libanonu, s kontinuiranom obezvrjeđenjem lokalne valute i neobuzdanom inflacijom.
Stoga bi geopolitička dinamika i poticaj izbjeglicama da se vrate u Siriju mogli imati ozbiljne implikacije na potrebe u cijeloj zemlji, kao što će imati i proglašena epidemija kolere i nedavni potresi. Nedostatak mogućnosti za život, u kombinaciji s učincima ekonomske krize na sposobnost ljudi da zbrinu svoje obitelji, ne osiguravaju i ne održavaju uvjete za siguran, dobrovoljan i dostojanstven povratak izbjeglica i interno raseljenih osoba. Žene i djevojčice i dalje su nerazmjerno pogođene raznim oblicima rodno uvjetovanog nasilja.
Preko 90% Sirijaca živi ispod svjetske granice siromaštva zbog globalne ekonomske recesije, sankcija, uključujući jednostrane prisilne mjere, posljedica ove dugotrajne krize kao i posljedica potresa. Kupovna moć sirijskog stanovništva znatno je smanjena s povećanjem cijena povezanih s visokim stopama inflacije i obezvrjeđenjem valute. Godine 2022., čak i prije potresa, cijene osnovnih namirnica udvostručile su se, a procjenjuje se da 60% stanovništva nema prehrambenu sigurnost. Unatoč tome, obroci hrane smanjeni su diljem Sirije, a pothranjenost se pogoršava alarmantnim stopama – osobito među djecom te trudnicama i dojiljama. Teška i akutna pothranjenost, ako se ne liječi, imat će katastrofalne posljedice za generacije koje dolaze.
Sve lošiji socioekonomski uvjeti, loša infrastruktura, nedostatak električne energije i goriva, kao i loši WASH (voda, sanitarija i higijena) uvjeti u zdravstvenim ustanovama u Siriji također su imali negativan utjecaj na zdravlje ljudi i njihovu sposobnost pristupa kvalitetnim integriranim osnovnim uslugama primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, pripravnost za hitne slučajeve i kapaciteti za odgovor. Uništavanje zdravstvene infrastrukture, odljev mozgova kvalificiranog medicinskog osoblja, kao i nedostatak osnovnih lijekova i medicinske opreme i potrepština zbog utjecaja sankcija, povećali su pritisak na humanitarne aktere da popune prazninu i pruže zdravstvene usluge u isto vrijeme kada financiranje za Siriju nastavlja opadati. 4,2 milijuna ljudi u potrebi je invalidno, uglavnom kao rezultat nasilnog sukoba. Sirija sada ima jednu od najviših stopa invaliditeta u svijetu.
Nesigurnost hrane i kriza s vodom također su pridonijeli porastu bolesti koje se prenose vodom. U 2022-goj godini kolera se vratila u Siriju prvi put u desetljećima, a utjecaji potresa i degradiranih WASH objekata prijete daljnjim pogoršanjem epidemije. Prije potresa, 13,6 milijuna ljudi je trebalo pomoć u WASH-u, od kojih je 67% bilo u ekstremnoj ili katastrofalnoj potrebi. Trenutno je jedna od glavnih potreba vraćanje funkcionalnosti sektora WASH na razinu prije potresa kako bi se pružila minimalna razina usluga stanovništvu. Nedostatak električne energije ostaje jedna od glavnih prepreka koja utječe na funkcionalnost vodovodnih sustava i distribuciju vode u kućanstvima.
Gore spomenute sve veće humanitarne potrebe u svim sektorima zahtijevaju održiv, holistički, uključiv i otporan lokalizirani pristup kako bi se zaustavili glavni uzroci ove kontinuirano rastuće humanitarne krize. Bez dugoročnog financiranja humanitarne pomoći, ranog oporavka i rehabilitacije, sirijski se narod neće moći nositi i oporaviti od ovih višestrukih katastrofa. Štoviše, neadekvatna donatorska potpora zemljama koje primaju izbjeglice pridonosi političkim pritiscima, utječući na prostor azila za izbjeglice.

Za dodatne informacije kontaktirajte:

Karam Abi Yazbeck, Caritas Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Bejrut, kyazbeck@caritasmona.org
Abriel Schieffelers, Caritas Europa, Bruxelles, ASchieffelers@caritas.eu
Floriana Polito, Caritas Internationalis, Ženevska delegacija pri Ujedinjenim narodima, fpolito@caritas-internationalis.com
(caritas.ba)