U povodu molitve za oslobođenje od svake vrste ropstva, zakazane za spomendan sv. Jozefine Bakhite, 8. veljače 2015., dijecezanski nad/biskupi iz Banje Luke, Mostara i Sarajeva uputili su svoje okružnice kleru i puku prenoseći odluku pape Franje o tome slavlju. U spomenutim dopisima pišu da je apostolski nuncij u BiH nadbiskup mons. Luigi Pezzuto prenio zahtjev Državnoga Tajništva Njegove Svetosti Pape Franje da je među proslavama za Godinu posvećena života (30. 10. 2014.-2. 2. 2016.) za nedjelju, 8. veljače 2015., određen liturgijski spomendan svete Jozefine Bakhite, „Svjetski dan molitve, razmišljanja i djelovanja protiv trgovine ljudima“.

„Papa Franjo prihvatio je inicijativu Međunarodnih Unija viših redovničkih poglavara i poglavarica i toj važnoj temi trgovini ljudima — „zločinu protiv čovječnosti“ — posvetio Poruku za Svjetski dan mira ove godine. Naveo je razne kategorije ropstva: prisilan rad, prisilnu udaju, drogu, zloporabu maloljetništva itd. Preuzvišeni Nuncij poziva da se i naša Biskupija pridruži ovoj proslavi Svjetskoga dana  senzibiliziranjem javnosti i posebno crkvene zajednice s obzirom na ovaj tragičan fenomen suvremenoga svijeta, i to: Molitvom. Neka se toga dana upute naše molitve Bogu da se to veliko zlo — svakovrsno ropstvo iskorijeni s lica zemlja. Razmišljanjem. Pripremite prigodnu propovijed za taj dan o tom teškom moralno-fizičkom zločinu, koji se može prepoznati u „raznim bolestima“ o kojima govori Evanđelje toga dana (Mk 1,29—39).  Za pripravu svakako koristite Poruku pape Franje za ovogodišnji Svjetski dar mira. Djelovanjem. Neka se svatko upita kako može pomoći da se takva sramota u svojim raznim oblicima iskorijeni i iz naše sredine u mjeri u kojoj postoji i pripomogne uklanjanja zla u svijetu“, stoji u dopisima dijecezanskih biskupa.

Preuzimamo s web stranice Mostarsko-duvanjske biskupije kratak životopis svete Jozefine Bakhite i nekoliko informacija o ropstvu u povijesti i u suvremenom svijetu:

Kratak životopis svete Jozefine Bakhite

Godine 1869. po prilici rođena je djevojčica u području Darfur, u Sudanu. (Odatle su posljednjih godina arapski muslimani, potpomognuti državnom politikom Sudana, protjerali oko milijun ljudi, najviše kršćana.) Otac joj je bio brat plemenskoga poglavice. Ona nije ni znala ni kada je rođena, ni komu je pripadala, ni koliko joj je godina bilo kada je oteta.

Godine 1878. Arapi uhvate malu djevojčicu od 5 ili 9 godina i prodaju je nekim trgovcima robljem. Mala je od užasna stresa zaboravila i kako joj je ime. Trgovci su je prozvali Bakhita — Sretna. Valjda što je ostala na životu.

U roku od godine dana mala je Bakhita bila četiri puta preprodavana trgovcima, od gorega do gorega. Svaki se put nadala da će biti bolje, a ono bijaše sve gore. Fizička i moralna poniženja kakva se ne mogu ni zamisliti.

Godine 1879. — kada je maloj bilo 10 godina - prodana je peti put, ovaj put nekomu turskom generalu u Sudanu. Služila je njegovoj majci i njegovoj ženi. U svojim „Uspomenama“ Bakhita je zapisala da je u toj generalovoj kući svaki dan bila bičevana kroz tri godine. Zapravo ne kaže da je svaki dan bila bičevana, nego svaki dan imala je žive rane na sebi, rane ne bi ni zacijelile, a ponovno bi ju bičevali. Nikada nije znala razloga zašto je bičuju. Tu je bila i tetovirana po prsima i po trbuhu da se označi generalovo vlasništvo nad malom Bakhitom. To je tetoviranje bilo osobito bolno. Kada joj tijelo izrežu, onda joj rane zasole, da ostanu ožiljci. Imala je 144 rane po tijelu. Sva je bila samo hrpa rana, a tek joj 13 godina.

Godine 1882. konačno je prodana talijanskom konzulu koji se zvao Callisto Legnani. On je za jeftine novce otkupljivao roblje.

Godine 1884. s konzulom je Bakhita došla u Italiju u Genovu i predana njegovu prijatelju, trgovcu, koji se zvao Augusto Michieli. To joj je sedmi gospodar, a ni sama ne zna koji je po redu. Mala Sudanka bila je sluškinja tri-četiri godine u kući toga Michielija.

Godine 1887. obitelj Michieli vratila se u Afriku, gdje je imala kuću, na obali Crvenoga mora.

Dana 29. studenoga 1889. proglašena je slobodnom, u svojoj 20. godini života.

Dana 9. siječnja 1890. primila je sakramente krštenja, krizme i prve pričesti. Dali su joj krsno ime Jozefina Bakhita. Krštenjem je upoznala pravoga Gospodara koji je drukčiji od svih ljudi gospodara. Čak je i on bio mučen, tučen, bičevan, tetoviran, ranjen, soljen, razapet, ubijen, pokopan. Ali je uskrsnuo. On je otkupio svakoga čovjeka koji je prodan u ropstvo, osobito u ropstvo grijeha. Tako je zavoljela toga novoga Gospodara, Krista Gospodina, Otkupitelja i Spasitelja. Do te se mjere u nj zaljubila da je odlučila poći u časne sestre.

Dana 7. prosinca 1893. ušla je u samostan sestara sv. Magdalene — Kanosijanke.

Dana 8. prosinca 1896. položila je prve zavjete.

Godine 1902. preselila je u Schio, u sjevernu Italiju, i tu je živjela 45 godina. Bila sakristanka, vratarica, vrtlarica u samostanu.

Godine 1910., na traženje svojih poglavarica, napisala je prvi put svoj životopis, 31 stranicu. Opisala malo svoje prodaje, bičeve i jade.

Godine 1931. izišao je njezin prvi životopis: La Storia Meravigliosa [Čudesna priča] do sada izišlo 8 izdanja. Nije ni bila svjesna koliko je bila famozna i koliko se i na njezinoj knjizi zarađivalo. Ona obilazila Italijom i pričala o misijama.

Dana 8. veljače 1947., nakon strahovitih patnja i bolova, umrla je u Schiju, u 78. godini života, u 51. godini redovništva, na glasu svetosti.

Godine 1959. pokrenut je proces da se proglasi blaženom.

Papa Ivan Pavao II. dne 17. svibnja 1992. proglasio je blaženom.

Isti je Papa 1. listopada 2000. proglasio Josipu svetom.

Ropstvo u Starom i u Novom svijetu

U svjetskoj povijesti. U klasično doba, u 6. i 5. stoljeću prije Krista, u Ateni je bilo oko 350 tisuća stanovnika. Od toga čak do 80% robova. Aristotel, jedan od najvećih genija čovječanstva, živeći stoljeće kasnije (384.—322.), tvrdio je da je ropstvo „prirodna pojava“, a ne dogovorena ili običajna. Jer, neki se rađaju za podložnost, a drugi za položaje!

U vrijeme kada se Isus rodio bilo je, prema nekim procjenama, oko 100 milijuna stanovnika u Rimskome carstvu. To je mogla biti šestina svega pučanstva na kugli zemaljskoj. U toj je šestini bilo oko 60% robova!

Kako su Rimljani osvajali prostore i narode, tako bi ih podjarmljivali i porobljavali. Jesmo li i mi primili ime „Slaveni“ od toga što su nam Grci i Rimljani pretke zvali „Slaboi“,odnosno  „Slavi“ — roblje?

Mauretanija ili službeno: „Islamska Republika Mauretanija“, zemlja u jugozapadnoj Africi, posljednja je država na svijetu koja je ustavno ukinula ropstvo (1981.). Ali ga je, kažu, praktično ostalo još od 5 do 10%.

Prema nekim mišljenjima, imajući u vidu zaradu, na prvom je mjestu prodaja raznih droga; na drugom trgovina oružjem, na trećem razne vrste izrabljivanja. Žrtve ropstva svojim „gospodarima“, prema Međunarodnoj organizaciji rada, donose oko 150 milijardi dolara godišnje!

U Bibliji i u kršćanstvu. U Bibliji je značenja sluge i roba isto: doulos! U Knjizi Saveza čitamo „Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan“ (Izl 21,2). „Kad ga slobodna od sebe otpustiš, ne šalji ga praznih  ruku“ (Pnz 15,13). Otpremnina! Novi Zavjet ne dokida socijalnoga ropstva nego unosi bitno drukčiji odnos. Isus je, da uništi svako ropstvo, sam postao „robom“ (doulos), slugom (Fil 2,7). Apostol naroda: „Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista! […] „I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima… znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima,  i da u njega nema pristranosti“ (Ef 6,5.9). Apostol preporučuje svomu prijatelju Filemonu da svoga roba Onezima oslobodi (Flm 14—21). Slobodni smo prema svakomu, ali dragovoljno postajemo slugama, robovima, svima poradi Krista, da ih steknemo za Krista (1 Kor 9,19).

Ulaskom kršćanstva u Europu, ulaze i drukčija načela, odnosi, stavovi. Ne ruši se socijalni sustav ropstva, robovi — gospodari, na vanjski način ustankom, revolucijom,, nego se mijenjaju njihovi unutarnji odnosi. A kada su sruše unutarnji odnosi, padaju i vanjski okviri ropstva.

Ne više robovi, nego više od robova, braća ljubljena, rekao bi Papa, ponavljajući Pavla (Flm 16).