Dragi ravnatelji nacionalnih Caritasa,

U ovogodišnjoj uskrsnoj poruci ne mogu izbjeći i ne razmišljati o stvarnoj situaciji koja utječe na cijeli svijet. Je li u našem sjećanju došlo vrijeme u kojem je cijeli svijet prošao kroz jedan zajednički izazov? Je li došlo vrijeme u novijoj povijesti u kojem su se političari, pružatelji zdravstvenih usluga i civilno društvo udružili u borbi protiv jednog zajedničkog „neprijatelja“? Ono što nikada prije nije bilo moguće, sada se događa pod pritiskom nevidljivog virusa. Papa Franjo pozvao je na to: „Ono što je potrebno jest dogovor o sustavima upravljanja za čitav niz takozvanih„ globalnih općina“ (L.S. 174). To mi također izgleda kao razmišljanje pape Franje u Laudato Si 'da je' sve povezano ... i ujedinjuje nas u ljubavnoj povezanosti s bratom suncem, bratom mjesecom, sestrom rijekom i majkom zemljom ' (LS 92) polako postaje stvarnost. Ovih dana snažno me pogađa to da ovaj javno zdravstveni problem, koji ujedinjuje narode i svijet, dolazi ubrzo nakon Amazonske sinode koja toliko naglašava ekološke i socijalne probleme kroz koje prolazi svijet. Također je jasno da se u ovoj naoko jednoj krizi manifestira nekoliko kriza. To je tako složeno - zdravstvena kriza postaje također socijalna, ekološka i financijska kriza, baš kao što je papa Franjo naznačio u Laudato Si: „Trebamo se samo podsjetiti kako ekosustavi djeluju u raspršivanju ugljičnog dioksida, pročišćavanju vode, kontroli bolesti i epidemijama, formiranju tla, razgradnji otpada i na mnoge druge načine koje zanemarujemo ili jednostavno ignoriramo“ (LS 139). Odjednom postaje jasno da „trebamo usporiti i na stvarnost gledati na drugačiji način“ (L.S. 114).

I tako, približavamo se Uskrsu, prolazeći kroz konkretno osjećani korizmeni period. Nikada se svi, kršćani i nekršćani, nismo osjećali toliko snažno da se stvari moraju promijeniti, da solidarnost mora biti dio svakog dijela društva, da briga za drugoga - zdravog ili ne, mladog ili starog - bude mora koja proizlazi iz toga što smo ljudi, stvorenja istog Boga. Ljudi za koje trebamo skrbiti su siromašni i zanemareni; mislite na izbjeglice nagomilane u kampovima, mislite i na starije osobe u svojim malim stanovima ili kućama za stare, bez posjeta, bez ikakve svrhe nego misle o svojoj djeci i unucima, ako ih imaju. Iz takvog razmišljanja Caritas rađa, dolazi iz srca i nema granica. I to me vodi na Uskrs, kada se sjećamo konačnog dar Sina Božjega najmanjeg od naše braće.

Ovo razdoblje, dragi prijatelji, nudi neizmjerne mogućnosti. Kao djelatnici Caritasa i volonteri znamo da nas upravo naša vjera potiče na brigu za najugroženije u društvu, svjedočanstvo Isusa iz Nazareta nadahnjuje nas za ono što radimo, to je socijalni nauk Crkve koji nam pokazuje način kako to učiniti. Iako smo danas ograničeni u upoznavanju siromašnih, kako bi im pružili pomoć koja im je potrebna na način na koji smo navikli, dovoljno smo kreativni da pronađemo načine kako im iz dubine srca dati do znanja da ih volimo. Mislim da prolazimo kroz dugo razdoblje 'dobrog petka', ali ne bojmo se, Gospodin je s nama više nego ikad prije.

Zaključno, želim vas podsjetiti na sljedeće: brinite se o sebi i svojim najdražima, trebamo zdrave ljude kako bismo nastavili važan posao Caritasa. Iz samoće svoje sobe, jer i ja moram ostati kod kuće, mislim na vas i molim se za vas.

Neka vas Bog blagoslovi i pretvorite našu povijest u nešto potpuno novo s uskrslim Gospodinom.

Mons. Luc Van Looy, predsjednik Caritasa Europa

(caritas.ba)