Akcije Caritasa za pomoć poplavljenim područjima traju već tjedan dana. Svako novo jutro djelatnicima i volonterima donosilo novu borbu, s papirologijom, birokracijom da se donacije uvezu i usmjere na prave lokacije, borbu s oštećenim putevima, policijskim kontrolama kako bi se roba dostavila onima zbog kojih nam tih dana vrijeme nije ništa značilo, borbu naših neumornih volontera sa suncem i vremenom da bi se pomoć što prije spakirala i poslala onima koji su tih dana ovisili o nama.   A evo što pišu ti našu volonteri kojima smo beskrajno zahvalni za svaki sekunda utrošenog vremena koje su proveli pomažućima onima koji posljednjih dana ovise o svima nama:

„ Primjećujem sveopštu mobilizaciju u Sarajevu – makar kad su mladi u pitanju. Oni hrabriji idu u poplavljena područja. Ostali iz ovog ili onog razloga, ostaju u Sarajevu, ali se istovremeno svesrdno posvećuju volontiranju u, na svu sreću, velikom broju različitih akcija: prikupljanje, skladištenje, prepakiranje, slanje donacija na sve strane.

I ja spadam u drugu grupu. Slobodno vrijeme provodim na Caritasovom punktu u prostorijama koje im je ustupila Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na Stupu.

Zašto sam se odlučio da volontiram baš za Caritas? Zato što ispunjavaju tri osnovna kriterija: 1. rade transparentno; 2. razvrstavaju donacije a ne ljude i 3. stanujem stotinjak metara od punkta na Stupu. Uvjerio sam se da nisu jedini koji ispunjavaju prva dva kriterija, tako da je treći presudio.

Punkt je počeo sa radom u nedjelju, 18.05.2014., i nakon samo nekoliko sati provedenih u istovaranju kamiona sa pristiglim donacijama, upoznao sam većinu dobrih ljudi koji dane i noći provode u dvorištu župnog ureda. Zapamtio sam i dobar dio imena: Sanja, Andrea, Božidar, Jelena, Erol, Dario... Oni moje nisu, što mi ne smeta, obzirom da je kroz naše dvorište znalo proći dnevno i 300 volontera.

Osjećam se kao dio ovog kolektiva, tako da mi se ovo „kroz NAŠE dvorište“, pa ću stoga nastaviti u istom duhu i nabrojati samo neke od značajnijih stavki u radu našeg punkta:

- primamo sve vrste donacija, istovaramo u skladište, raspoređujemo ih u pakete koji uključuju hranu, piće, higijenske potrepštine, lijekove, alat, sredstva za dezinfekciju, odjeću i obuću te ih potom odvozimo u ugrožena mjesta;

- novčane donacije prosljeđujemo u centralni ured Caritasa Biskupske konferencije BiH koje se kasnije koriste za operativne troškove i nabavku neophodnih potrepština;

- do sada, paketi iz našeg skladišta našli su put do Bijeljine, Orašja i okolnih sela, Modriče, Odžaka, Brčkog, Krepišića, Živinica,Zenice, Janje, Šekovića, Tolisa, Domajevca, Doboja, Kaknja, Maglaja i Kopanica;

- na samome početku smo u jednom trenutku okupili 150 volontera;

- radimo u tri smjene od po četiri sata, u periodu od 9:00 do 21:00;

- sav otpad odvajamo i pripremamo za reciklažu.

Obzirom da sam, najvjerojatnije zbog volonterskog entuzijazma (kolege volonteri znaju o čemu pričam), već davno odstupio od neke zvanične forme saopštenja za medije ili novinskog članka, na kraju vam donosim izjave nekih od volontera Caritasovog punkta na Stupu, koje će vam, nadam se, učiniti ovaj tekst makar malo zanimljivijim:

„Bio sam u selu Balatun iza Bijeljine, gdje smo vozili kombi sa miješanom robom. U samoj Bijeljini, krenuo je proces čišćenja objekata, međutim veliki broj je još uvijek u veoma lošem stanju. Ljudi spavaju na balkonima, zajedno sa kućnim ljubimcima, ali još uvijek nisu klonuli duhom i daju sve od sebe da se što prije vrate normalnom životu. Jedni drugima pomažu, bez obzira na vjeru i naciju. Putem smo čak vidjeli  i ljude koji spavaju na traktorima zajedno sa kravama, svinjama i ostalim životinjama. Ja sam iz Zavidovića, ali moji bližnji, na svu sreću, nisu pogođeni poplavama. Ipak, osjećao sam se dužnim da pomognem koliko mogu“.

Branimir Birčić, tajnik je Udruge katoličkih studenata „Emaus“, član Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ i dugogodišnji volonter.

„Nastavnica vjeronauka nas je obavijestila o akciji koja se dešava u župi na Stupu. Obzirom da živim blizu, odlučio sam da pomognem, jer se ovo nikada nikome ne bi trebalo dogoditi. Tu sam sa drugaricom iz razreda i čak nam je i zabavno raditi.“

Miroslav, 13-godišnjak, jedan od najmlađih volontera, koji od jutra pomaže pri razvrstavanju  odjeće, sve do polaska u školu.

„Niko od nas ne može osjećati ono što je zadesilo ljude širom regiona, ali svi možemo suosjećati. Na Stupu provodim svaki trenutak slobodnog vremena, kojeg na svu sreću imamo, obzirom da je nastava na fakultetima odgođena, što je jedan od rijetkih svijetlih trenutaka u reakciji naših zvaničnika na novonastalu situaciju. I da nisu, vjerojatno bih više vremena provodila ovdje nego na fakultetu.“

Blanka Nicević, studentica Poljoprivredno – prehrambenog fakulteta u Sarajevu i članica grupe mladih Međureligijskog Vijeća.

„Tu sam već nekoliko dana. Prateći novonastalu situaciju, shvatila sam da je ovo trenutno jedini način na koji mogu pomoći, te se nisam dalje dvoumila. Sad već mislim da sam navučena na volonterski rad.“, kroz smijeh kaže Emina, studentica Filozofskog fakulteta.

„10 godina volontiram, i ovo je prvi put da volonteri imaju svu logistiku obezbijeđenu. Trebalo nam je par dana da se organiziramo, ali sada se već može reći da radimo u luksuznim uvjetima. Posla je mnogo ali i volontera ima dovoljno, na svu sreću. Podijelili smo obaveze, od održavanja čistoće prostorija, kuhinje, koordinacije novo pristiglih volontera do samog finalnog proizvoda – primitka, skladištenja, raspoređivanja i distribucije donacija.“

Jelena, dugogodišnja volonterka i jedna od koordinatorica punkta.

(Adnan/CBKBiH)